hrvatski

Dijagnostičke metode u emergentnim i re-emergentnim infektivnim bolestima

Emergentne zarazne bolesti su bolesti koje su se nedavno pojavile u populaciji, a re-emergentne se ponovno u velikom postotku pojavljuju u populaciji na većim prostorima. U pravilu, ove bolesti su uzrokovane visoko patogenim mikroorganizmima, obično rezistentnim na lijekove, a većinom su i na listi mikroorganizama koji se mogu koristiti u bioterorističke svrhe. Od 1973 do 2003.g. u svijetu je otkriven 31 novi uzročnik zaraznih bolesti, dakle barem jedan svake godine. Spomenut ćemo samo neke od njih: rotavirus 1973.g., virus Ebole 1977.g., E. coli O157:H7 1982.g., HIV 1983.g., hepatitis C, 1989.g., Bartonella henselleae 1992.g., virus ptičje gripe H5N1 1997.g. ; virus SARS 2003.g. i dr. Obzirom da se radi o visoko kontagioznim i opasnim bolestima, potrebno je u što kraćem roku moći dijagnosticirati uzročnika bolesti. Iako još uvijek nezamjenjive, konvencionalne mikrobiološke i virusološke metode su spore, dugotrajne i za njih su potrebni nerijetko laboratoriji visokog stupnja biološke sigurnosti (BSL3, BSL4). Zbog toga su intenzivirana istraživanja i priprava novih, brzih dijagnostičkih metoda baziranih na tehnikama molekularne biologije (npr. PCR, RT-PCR, DNA-čip analize), koji već u nekoliko sati mogu dati rezultate. Sve su veća nastojanja i u izradbi brzih imunokromatografskih testova koji u samo nekoliko minuta mogu dati rezultat. Iako ne uvijek visoko specifični i osjetljivi, ovi testovi mogu biti od velikog značenja u postavljanju brze dijagnoze u početku epidemije i tetsiranju većeg broja ispitanika. I dalje svoju veliku ulogu imaju klasične serološke metode (ELISA, IFA), no za veliki broj opasnih mikroorganizama one još uvijek nisu komercijalno dostupne. Ovdje će biti prikazane postojeće nove dijagnostičke metode za većinu emergentnih i re-emergentnih zaraznih bolesti.

emergentne zarazne bolesti; re-emergentne zarazne bolesti; dijagnostičke metode; PCR; DNA čipovi; biosenzori

nije evidentirano