U tekstu se istražuju zajedničke odrednice Rousseauove i Bajamontijeve glazbeno-estetičke orijentacije. Temelj studije predstavlja komparativna analiza Rousseauova Glazbenog rječnika (Dictionnaire de musique, 1767.) i Bajamontijeva rječnika Musica (vjerojatno iz posljednje četvrtine 18. stoljeća). Tragovi Rousseauove misli ogledaju se u onim natuknicama Bajamontijeva rječnika koje razrađuju problematiku starogrčke notacije, a korelativnost njihove glazbeno-estetičke orijentacije najočitija je u natuknicama o opernoj problematici. Nasuprot prosvjetiteljskom racionalizmu, Bajamontijev pristup glazbi bitno je određen odbljescima tipično rousseauovskog estetičkog sentimentalizma u kojem umjesto suda par voye d'analyse (posredstvom analize) vrijedi sud par voye de sentiment (posredstvom osjećaja).

Znanost o umjetnosti