hrvatski

Posreduju li strategije učenja i suočavanja efekte motivacijskih strategija na školsko postignuće?

Pri razmatranju čimbenika školskog uspjeha, sve se više naglašava doprinos samoregulacije učenja. Model samoregulacije uspješno objašnjava razlike između učenikove stvarne izvedbe i izvedbe predviđene temeljem njegovih sposobnosti, neposredne obiteljske ili školske okoline i poučavanja. Ipak, do danas nisu razjašnjeni svi medijacijski efekti u procesu samoregulacije učenja. Mnogi modeli razmatrali su strategije učenja kao medijatorske varijable. Vrlo su oskudni podaci o strategijama suočavanja kao medijatorima veze motivacija-školsko postignuće. Osnovni cilj ovog istraživanja jest usporediti medijacijske efekte strategija učenja i strategija suočavanja, kako bi pokušali objasniti vezu između motivacijskih strategija i školskog postignuća. U istraživanju je učestvovalo 405 učenika (53, 3% djevojčica) od petog do osmog razreda (M=12, 70 ; SD=1, 12 ) iz dvije osnovne škole prigradskog područja grada Rijeke. Učenici su ispunjavali Skalu komponenti samoreguliranog učenja i skraćenu verziju Skale suočavanja s dobivanjem loše ocjene (Lončarić, 2006, 2007). Rezultati su pokazali da strategije učenja i suočavanja sa školskim neuspjehom u potpunosti posreduju efekte motivacije na školsko postignuće. Komentirani su mogući uzroci izravnih efekata u modelima koji ne obuhvaćaju sve relevantne medijatore. Također, razmotreno je i pitanje diskriminativne valjanosti motivacijskih strategija i strategija učenja.

Medijacija; strategije učenja; strategije suočavanja; školsko postignuće; motivacija; samoregulirano učenje

nije evidentirano