hrvatski

Skala socijalnih zaliha

O socijalnim zalihama1 (engl. social provisions) prvi je počeo govoriti Weiss (1974) razmatrajući njihovu ulogu u objašnjenju usamljenosti kao multidimenzionalnog konstrukta. Nastojeći ih jasnije prikazati, Weiss se posebno orijentirao na specifičnost funkcije svakog odnosa. Pri tome je smatrao da je svaki odnos jedinstven s obzirom na zalihe koje osigurava pojedincu, pa se stoga ne može zamijeniti nekom drugom vrstom odnosa. Jedinstvenost svakog odnosa očituje se u doživljaju usamljenosti, ako u različitim odnosima nemamo adekvatne socijalne zalihe. Stoga usamljenost možemo preciznije odrediti kao odgovor na odsustvo određenog tipa odnosa ili, točnije, to je odgovor na odsustvo određenih socijalnih zaliha koje nam omogućuje neki odnos. S obzirom na različitu kvalitetu pojedinih socijalnih zaliha, Weiss je prepoznao kompleksnost fenomena usamljenosti te je istaknuo važnost razlikovanja socijalne i emocionalne usamljenosti, što su kasnije prepoznali i drugi autori (DiTomasso, i Spinner, 1997 ; Ćubela i Nekić, 2002a, 2002b, 2004 ; Nekić, 2006a).

socijalne zalihe, socijalna usamljenost, emocionalna usamljenost

nije evidentirano