Brojne društvene promjene obilježavaju kontekst u kom se odvija suvremeno roditeljstvo. Između ostalog, roditeljima i stručnjacima izazov predstavljaju i sve prisutnija nova shvaćanja prirode djeteta i roditeljstva kao i novi pogledi na prirodu procesa socijalizacije. Dijete se danas više ne vidi samo ili prvenstveno kao ‘ budući čovjek’ već kao aktivna i kreativna osoba sa svojim sadašnjim životom. Uslijed prihvaćanja ovakvog viđenja djeteta, tradicionalno shvaćanje socijalizacije zamijenjuje relacijsko ili odnosno shvaćanje socijalizacije (Sommer, 1998 ; Kerr i sur., 2003 ; Kuczynski i Parkin, 2006) koje uzima u obzir ponašanja i interpretacije obje strane, i roditelja i djece, a socijalizaciju vidi kao proces uzajamne prilagodbe. Shvaćanje djeteta kao aktivnog, (relativno) kompetentnog i sposobnog ulogu roditelja vidi u tome da olakšaju ili omoguće djetetu da ostvaruje svoja prava, pružajući usmjeravanje u skladu s djetetovim rastućim mogućnostima. Roditeljske odgovornosti stoga uključuju zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta, osiguravanje djetetove sigurnosti, pružanje emocionalne topline, poticaja i poticajnih uvjeta za učenje i razvoj, stabilnosti te usmjeravanje i postavljanje granica |