hrvatski

Zoosfera Tita Andronika: ljudska, previše ljudska bestijalnost

U iščitavanju životinja u književnim svjetovima, u ovom slučaju Shakespeareova "Tita Andronika", možemo primijeniti nekoliko, točnije tri strategije: dakle, tematsko i simboličko iščitavanje životinja, ekokritičko iščitavanje – a riječ je o interdisciplinarnom proučavanju književnosti i životne sredine – te iščitavanje koje proizlazi iz etičke perspektive prava, odnosno oslobođenja životinja, a u tom gordijskom interpretacijskom čvoru naglasak sam postavila na zooetičku problematiku. Kategorijom divljega životinjstva, kojom je u "Titu Androniku", najizvođenijem Shakespeareovu kazališnom komadu za njegova života, određen monstruarij ljudske prirode, Shakespeare je deteleogizirao sliku Čovjeka i sveo je na bestijalnu materiju, objavivši sumrak humanizma i renesanse, epoha koje su očito samo teorijski proklamirale humane kvalitete, čija se stvarnost očituje kao demonizirani ljudski svijet u kojemu jedan pol, Fryeovim određenjima teorije arhetipskoga značenja, čini tiranin-vođa, odnosno – u Shakespeareovu slučaju - monarhijska nakaza koja samovoljno promovira ciničke strategije moći na vlasti.

William Shakespeare; Tit Andronik; književne životinje; zooetika; kanibalizam; političko kazalište

nije evidentirano