hrvatski

Izravni izbori premijera: slom izraelskog eksperimenta

U Izraelu su od 1992. do 2002., prvi i dosad jedini put u povijesti modernih demokracija, bili ozakonjeni izravni izbori premijera. Time su se nastojale izbjeći slabosti političkoga sustava koje su se uglavnom pripisivale čistim razmjernim izborima za Knesset: visok stupanj fragmentiranosti i ideološke polariziranosti parlamenta, prevelika moć malih sektaških stranaka, dugotrajni procesi tvorbe koalicijskih vlada, disfunkcionalnost vlada i političkih institucija uopće. Izravni izbori premijera trebali su povećati stabilnost, djelotvornost i legitimnost premijera, vlade i političkoga sustava. Reforma je propala jer se nisu ostvarila očekivanja njeznih dizajnera da će birači prilagoditi svoje ponašanje novim institucionalnim pravilima. Umjesto da iskažu nepodijeljenu političku lojalnost premijerskom kandidatu i njegovoj stranci, birači su istodobnim premijerskim i parlamentarnim izborima masovno "cijepali" svoje glasove: jednim su glasom golemom većinom glasovali za premijerskog kandidata jedne od dviju najvećih stranaka, laburista ili Likuda, a drugim su glasom masovno podupirali male stranke. Reforma je dodatno produbila krizu političkoga sustava te proizvela brojne teorijske prijepore o njegovoj prirodi.

Izrael; kriza parlamentarizma; premijerski izbori; premijerski prezidencijalizam

nije evidentirano