hrvatski

Subjektivna dobrobit, životni ciljevi i psihološke potrebe adolescenata s različitim stupnjem usmjerenosti na tri puta prema sreći

Sreća se najčešće u istraživanjima određuje kao subjektivna dobrobit, odnosno kao kognitivna evaluacija života ispunjenog pozitivnim emocijama, uz što manje negtivnih emocija (Oishi i sur., 1999). Dakle, subjektivna dobrobit se sastoji od dvije komponente, afektivne i kognitivne. Teorija autentične sreće (Seligman, Park i Steen, 2006) razlikuje tri pristupa sreći: ugodan, angažiran i smislen život. Orijentacija ka sreći povezana je s odabirom različitih životnih ciljeva. Prema teoriji samoodređenja (Deci i Ryan, 2000), intrinzični su ciljevi (povezanost s ljudima, doprinos zajednici i osobni razvoj) povezani s višom subjektivnom dobrobiti, dok ekstrinzični ciljevi (bogatstvo, fizička atraktivnost i popularnost) ne povećavaju, a ponekad i smanjuju subjektivnu dobrobit. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se životni ciljevi, psihološke potrebe i subjektivna dobrobit među adolescentima s različitim stupnjem usmjerenosti na tri puta prema sreći. Za ispitivanje emocionalne komponente subjektivne dobrobiti prevedena je skala PANAS i provjerene metrijske karakteristike ove verzije skale. u ispitivanju je sudjelovalo 218 srednjoškolaca (156 djevojaka i 72 mladića), od 15 do 18 godina (prosječne dobi 16.5 godina). Primijenjeni su slijedeći upitnici: PANAS (Watson i sur., 1988), Skala zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985), Upitnik orijentacije prema sreći (Peterson i sur., 2005), Upitnik životnih ciljeva (Kasser i Ryan, 1996) i Upitnik osnovnih psiholoških potreba (Deci i Ryan, 2004). Adolescenti su podijeljeni u tri grupe prema stupnju usmjerenosti na ugodan, smislen i angažiran život, a zatim je analizom varijance uspoređena njihova subjektivna dobrobit, životni ciljevi i psihološke potrebe. Adolescenti s visokim rezultatima na svakoj pojedinoj orijentaciji prema sreći imali su najvišu subjektivnu dobrobit. Kod svih orijentacija tri su se grupe razlikovale u omjeru pozitivnosti emocija, potrebi za kompetentnošću i intrinzičnim životnim ciljevima – veći stupanj usmjerenosti bio je povezan s višim rezultatima. Međutim, kod orijentacije na ugodan život razlike između grupa idu u suprotnom smjeru – adolescenti s većom usmjerenošću na ugodan život veću su vrijednost pridavali ekstrinzičnim, a manju intrinzičnim ciljevima.

Orijentacije prema sreći; subjektivna dobrobit; životni ciljevi; psihološke potrebe

nije evidentirano