hrvatski

Cirkadijurni ritmovi i rad u smjenama

Među biološkim ritmovima cirkadijurni ritmovi (od circa=oko i dies=dnevni) su u uskoj vezi sa smjenskim radom. Utvrđeno je postojanje cirkadijurnih varijacija momentalnih radnih sposobnosti, budnosti i spremnosti za rad koje su u najužoj vezi s produktivnošću i sigurnošću na radu. Tako je u jednom našem terenskom ispitivanju produktivnosti rada žena-smjenskih radnica utvrđeno da je njihova produktivnost bila najveća u poslijepodnevnoj smjeni, a najmanja u noćnoj smjeni premda je plaća u noćnoj smjeni bila 20% veća za istu produktivnost kakva je bila u drugim smjenama. Najveće opadanje produktivnosti rada u noćnoj smjeni bilo je prva dva dana i zadnja dva dana rada u sustavu tjedne rotacije smjena (Vidaček, Kaliterna, Radošević-Vidaček i Folkard, 1986). I rezultati uspješnosti obavljanja različitih radnih zadataka u jednom dobro kontroliranom eksperimentalnom ispitivanju smjenskog rada pokazali su da je uspješnost rada bila najveća u poslijepodnevnoj smjeni a najmanja u noćnoj smjeni. Općenito govoreći, smjenski rad zahtjeva neprekidne promjene u svakodnevnom životu radnika. To osobito dolazi do izražaja u noćnoj smjeni kad radnik mora raditi po noći a spavati po danu, ali i onda kad radi u jutarnjoj smjeni ako smjena započinje rano ujutro. Stoga nije ni čudno što su produktivnost i sigurnost na radu u noćnoj smjeni na najnižoj razini. Ali i druge funkcije radnika mogu biti također poremećene, kao na primjer ritam budnost/spavanje i rad probavnog sustava. Tako je trajanje i kvaliteta spavanja u noćnoj smjeni smanjena. Osobito je smanjeno trajanje spavanja žena-smjenskih radnica koje imaju veću obiteljsku odgovornost u odnosu na žene koje nisu udane i nemaju djece. Deprivacija spavanja i pomak faze ritma budnost/spavanje može dovesti do različitih simptoma umora, razdražljivosti i negativnog raspoloženja koji mogu biti povezani s različitim zdravstvenim problemima, sigurnošću i smanjenjem momentalnih radnih sposobnosti. Među radnicima postoje velike razlike u toleranciji prema smjenskom radu; mnogi ga ne mogu podnijeti već od samog početka, drugi ga bez problema mogu podnijeti do svojih četrdeset-pedeset godina života, a ima i nekih koji mogu uspješno raditi u smjenama bez nekih većih zdravstvenih i drugih problema cijeli svoj radni vijek. Stoga je glavna svrha naših ispitivanja problema smjenskog rada bila usmjerena na utvrđivanje onih osobina smjenskih radnika koje bi mogle biti povezane s tolerancijom prema smjenskom radu. U tu svrhu organizirano je nekoliko istraživanja odnosa između takvih osobina radnika za koje se utvrdilo da bi mogle biti povezane s tolerancijom prema smjenskom radu i onih simptoma, poremećaja i stanja koji bi mogli ukazivati na stupanj (ne)tolerancije prema smjenskom radu. Od tih osobina osobito se ističu one koje ukazuju na razlike u fazi cirkadijurnih ritmova kao što su jutarnjost-večernjost i introverzija-ekstraverzija. Međutim, naša ispitivanja su pokazala da jedino jutarnjost-večernjost može predvidjeti fazne razlike u cirkadijurnim ritmovima (Vidaček, Kaliterna, Radošević-Vidaček i Folkard, 1988). Osim tih osobina kao prediktori tolerancije mjeren je i niz drugih osobina koje bi mogle biti povezane s prilagodbom na smjenski rad. Na osnovi faktorske analize utvrđena je njihova faktorska struktura kao i faktorska struktura upitnika za mjerenje subjektivnih zdravstvenih problema radnika. Odnos između prediktora (osobina radnika) i tolerancije prema smjenskom radu (kriterija) utvrdio se na osnovi kanoničke analize. Utvrđeno je da je kvaliteta spavanja najviše povezana s tolerancijom prema smjenskom radu, a plastičnost ponašanja, tj. sposobnost kontrole bihevioralne aktivacije, bila je najbolji prediktor tolerancije prema smjenskom radu. Trajanje spavanje u pojedinim fazama smjenskog ciklusa pokazuje sustavne promjene. Ono je najkraće kad radnici rade u noćnoj smjeni (a spavaju po danu), a najduže u slobodne dane. Spavanje je znatno smanjeno i kad radnici rade u jutarnjoj smjeni. U sustavu brzorotirajućih smjena postoji značajna negativna korelacija između trajanja spavanja u nepovoljnim fazama za spavanje u jednom smjenskom ciklusu (u jutarnjoj i noćnoj smjeni) i porasta trajanja spavanja u povoljnim fazama (u poslijepodnevnoj smjeni i u slobodnim danima) smjenskog ciklusa (Radošević-Vidaček, Vidaček, Kaliterna i Prizmić, 1995). Istovremeno s ovim ispitivanjima izvršena su početna longitudinalna ispitivanja tolerancije prema smjenskom radu mladih radnika koji su tek počeli raditi u smjenama; upotrebljeni su gotovo isti prediktori i kriteriji kao i kod transverzalnih ispitivanja, a konačni rezultati se očekuju sada kada će ispitanici dosegnuti četrdeset godina života radeći kao smjenski radnici (Vidaček, Radošević-Vidaček, Kaliterna i Prizmić, 1993). Poseban problem Laboratorija za psihofiziologiju rada kojim su se suradnici bavili bio je problem produljenog dnevnog radnog vremena. Uvođenjem 12-satnog radnog dana u nekim poduzećima postavljeno je pitanje njegovih prednosti i nedostataka. Budući da o tome nema nikakvih direktnih pokazatelja, preporuka je da se produljeno radno vrijeme može uvesti nakon vrlo brižljive analize uvjeta rada kako ne bi došlo do povećanja rizika koji bi se mogli pojaviti s obzirom na zdravlje, sigurnost i radne sposobnosti radnika, osobito tijekom rada u noćnoj smjeni, kada su radne sposobnosti i budnost smanjene, a podložnost eventualnim štetnim utjecajima na radnom mjestu znatno povećani (Vidaček i Radošević-Vidaček, 1994). Spoznaje dobivene u ovim ispitivanjima našle su neposrednu primjenu u industriji. Objavljene su preporuke za organizaciju smjenskog rada - kao što su brzina i smjer rotacija smjena te početak i trajanje rada u pojedinim smjenama, praćenje zdravstvenog stanja i radnih sposobnosti radnika, izbor radnika za smjenski rad i drugo. Posebna publikacija izdana je za same radnike i njihove porodice sa ciljem da im se pomogne u rješavanju najvažnijih problema, kao što su problemi sa spavanjem, prehranom i raspoloženjem. Na taj način i radna organizacija i sami radnici aktivno učestvuju u rješavanju postojećih problema.

radno vrijeme; radne sposobnosti; sigurnost na radu; individualne razlike; zdravlje radnika

nije evidentirano