hrvatski

Kompetencije za psihosocijalni rad - percepcija studenata pomagačkih struka

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti što sami studenti, po završetku svojeg obrazovanja, misle da mogu i znaju raditi u području psihosocijalnog rada. Zanimala nas je procjena studenata koliko uspješno, u trenutku kada se nalaze na kraju svojeg visokoškolskog obrazovanja, mogu provoditi specifične aktivnosti u praksi. Pretpostavili smo da će se studenti psihologije, socijalnog rada i socijalne pedagogije, s obzirom na razlike u obrazovnim programima ove tri studijske grupe, razlikovati u svojoj percepciji kompetentnosti za psihosocijalni rad. Sudjelovalo je ukupno 302 studenata četvrte godine (dvije generacije), od čega 112 studenata psihologije (37%), 119 studenata socijalnog rada (39%) i 71 student socijalne pedagogije (24%). Primijenili smo Skalu percipirane kompetentnosti za psihosocijalni rad (Ricijaš, Huić i Branica, 2006), te prikupili podatke o tome vide li se studenti po završetku svojeg obrazovanja u neposrednom radu s korisnicima kao i podatke o uključenosti studenata u volonterske aktivnosti u području psihosocijalnog rada. Rezultati pokazuju kako postoje značajne razlike između studenata tri studijske grupe – studenti socijalne pedagogije osjećaju se najkompetentnije, dok se studenti psihologije osjećaju najmanje kompetentno za budući psihosocijalni rad. Studenti koji na kraju svojeg obrazovanja žele karijeru u ovom području razlikuju se od studenata koji to ne žele i to s obzirom na procjenu kompetentnosti za neposredan rad s korisnicima. Također, oni studenti koji su tijekom studija, putem volontiranja, stekli praktično iskustvo u radu osjećaju se kompetentnije od studenata koji se nisu angažirali na taj način, što govori u prilog poticanju studenata na volonterski psihosocijalni rad tijekom studija. Rezultati su raspravljeni u svjetlu razlika studentskih programa navedenih struka.

kompetencije; ishodi obrazovanja; samoprocjena; studenti

nije evidentirano