Brojne društvene promjene obilježavaju kontekst u kom se odvija suvremeno roditeljstvo i pred roditelje postavljaju nove izazove u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti. Promjene se, između ostalog, odnose i na razumijevanje prirode djeteta, uloge roditelja i procesa socijalizacije. Prepoznajući važnost i zahtjevnost suvremenog roditeljstva, Vijeće Europe kao organizacija koja promiče i štiti ljudska prava, izradilo je dokumenta čija je namjera podržati roditelje u nošenju sa spomenutim izazovima. Najvažniji među njima je 'Preporuka Rec (2006) 19 Odbora ministara državama članicama o politici potpore pozitivnom roditeljstvu' s pripadajućim popratnim dokumentima namijenjenim roditeljima ('Ključne poruke za roditelje') i stručnjacima ('Smjernice za stručnjake'). Polazeći od UN Konvencije o pravima djeteta te oslanjajući se na suvremene znanstvene spoznaje iz područja razvojne i socijalne psihologije, kao i rezultate evaluacijskih istraživanja intervencija s roditeljima, ovi dokumenti predstavljaju poticaj i prilog stvaranju novog razumijevanja roditeljstva te novih standarda podrške roditeljstvu u Europi. Određenje roditeljstva u najboljem interesu djeteta temelji se na četiri skupa roditeljskih ponašanja koja su vezana uz razvojne potrebe i prava djeteta (Pećnik, 2007). Brižno, njegujuće, osjetljivo ponašanje odgovara na djetetovu potrebu za emocionalnom toplinom i pruža 'sigurnu bazu’ . Pružanje strukture i usmjeravanja djetetu daju osjećaj sigurnosti i predvidivosti te mu/joj omogućavaju razvoj osobne i društvene odgovornosti. Uvažavanje djetetove osobnosti odgovara na potrebu i pravo djeteta da ga se vidi, čuje i poštuje kao osobu. Osnaživanje se odnosi na omogućavanje jačanja djetetovog osjećaja kompetentnosti, osobne kontrole i djelotvornosti. Spomenuta roditeljska ponašanja sukladna su središnjim dimenzijama roditeljskog konteksta koji podupire zadovoljavanje temeljnih psiholoških potreba djeteta – za povezanošću, kompetentnošću i autonomijom (Grolnick i sur., 1997). UN Konvencija o pravima djeteta ističe i pravo roditelja na podršku u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti. Prema ekološkim modelima odrednica roditeljskog ponašanja (Belsky i Statton, 2002) ono u značajnoj mjeri ovisi o resursima i podršci koja je roditeljima dostupna. Spomenuta Preporuka Vijeća Europe poziva da osiguraju potrebni uvjeti i podrška roditeljstvu, a kao temeljna načela djelotvornih programa podrške roditeljstvu naglašava podjednaku usmjerenost na činitelje zaštite kao i na činitelje rizika te partnerski, neprosuđujući i nestigmatizirajući pristup roditeljima i djeci (Sandbaek, 2007). Također se razrađuju uloga i odgovornosti stručnjaka koji rade s djecom, roditeljima ili obiteljima kao i načela koja trebaju biti u podlozi tog rada.

Psihologija