hrvatski

Optimizam: Može li se uvježbati?

Porastom interesa istraživača za pozitivnu psihologiju javlja se i potreba za primjenom načela tog područja suvremene psihologije u različitim aspektima svakodnevnog života. Osnovni cilj ovog istraživanja bio je provjeriti učinkovitost primijenjenih radionica u povećanju samoprocjena optimizma kod srednjoškolaca. Uz navedeno, ispitivala se je i povezanost između razine optimizma i lokusa kontrole. Uzorak su činili učenici jednog razrednog odjeljenja drugog razreda Upravne i birotehničke srednje škole u Zagrebu prosječne dobi od 16 godina (SD= 0.42). U razdoblju od mjesec dana održane su četiri radionice u trajanju od jednog školskog sata s ciljem povećanja razine optimizma učenika. Radionice su preuzete iz knjige M. Rijavec i D. Miljković „ Kako biti bolji“ te prilagođene za rad s učenicima srednje škole. Učenici su ispunjavali Upitnik lokusa kontrole (Rotter, 1966) adaptiranog za hrvatsko jezično područje i Skalu optimizma - pesimizma (Penezić, 1997) u nekoliko navrata: prije provođenja radionica, neposredno nakon te poslije dužeg vremenskog intervala. Povezanost razine optimizma i lokusa kontrole ispitivana je u svim točkama mjerenja. Rezultati su razmatrani pod vidom Seligmanove teorije atribucijskih stilova.

lokus kontrole; optimizam; pesimizam; srednjoškolci

nije evidentirano