Rad kroz kategorije teorije anomije i teorije pritiska propituje učinak statusa nezaposlenosti na normativni sustav nezaposlenih osoba. Socijalno selektivni karakter zapošljavanja i nemogućnost nalaženja posla pridaje ovom cilju iznimnu važnost, što se odražava na izbor opcija zapošljavanja. Središnjom tezom ispituje se je li disjunkcija između naglašenih aspiracija za poslom i nemogućnosti (odnosno neočekivanja) da se one realiziraju legitimnim putem, statistički povezana s namjerom izbora nedopuštenih opcija. Propitivani model obogaćuje se pojedinim strategijama suočavanja, razvija se kategorija osobnoga faktora zapošljavanja, te se ujedno propituje odnos između regionalne stope nezaposlenosti i pojedinih relacija u modelu. Iako rezultati empirijskog istraživanja ne potvrđuju statističku povezanost između pritiska i nelegitimnih opcija, nalazi ukazuju što su sve nezaposleni spremni učiniti kako bi riješili vlastitu nezaposlenost. U budućim istraživanjima, a unutar navedenih teorijskih pristupa, potrebno je kombinirati s novim ciljevima, drugačije koncipiranim strategijama suočavanja te drugim nelegitimnim opcijama, što bi se moglo pokazati heuristički plodotvorno u objašnjenju pojedinih oblika devijantnosti unutar hrvatskog tranzicijskog okruženja.

Sociologija,Psihologija