hrvatski

Ličnost i radno ponašanje

Jedan od najčešćih prigovora korištenju upitnika ličnosti u praktične svrhe je problem socijalno poželjnog odgovaranja odnosno namjernog iskrivljavanja odgovora. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je iskrivljavanje odgovora na upitnicima ličnosti nesumnjivo moguće te da se događa u situacijama visoke motivacije za pozitivnom samoprezentacijom (npr. kod odabira zaposlenika). S obzirom da takvo odgovaranje predstavlja prijetnju konstruktnoj i kriterijskoj valjanosti upitnika ličnosti, razvijen je velik broj skala socijalne poželjnosti namijenjenih mjerenju namjernog iskrivljavanja odgovora. Najnoviji model socijalno poželjnog odgovaranja koji je razvio Paulhus (2002), pretpostavlja da je socijalno poželjno odgovaranje moguće razdvojiti na svjesno iskrivljavanje odgovora koje treba kontrolirati i nesvjesno iskrivljavanje koja odražava neke aspekte ličnosti ispitanika. Pritom, oba oblika socijalno poželjnog odgovaranja javljaju se u dvije domene – egoističkoj i moralističkoj. Cilj 18. psihologijske ljetne škole bio je usporediti sukladnost različitih indikatora socijalno poželjnog odgovaranja u okviru Paulhusovog modela. Indikatori koje smo koristili su upitnik socijalne poželjnosti (CIDR), tehnika pretjeranih tvrdnji (OCQ) te direktne mjere iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti (IPIP 300). U istraživanju je sudjelovalo 345 studenata koji su upitnike ispunjavali u dvije situacije. U jednoj su na upitnike odgovarali iskreno, a u drugoj su uputom poticani na uljepšavanje odgovora. Pri tome je polovica sudionika poticana na egoističko, a polovica na moralističko iskrivljavanje. Provedene analize upućuju na nisku sukladnost različitih indikatora socijalno poželjnog odgovaranja te daju samo djelomičnu potporu Paulhusovom modelu ukazujući na potrebu za njegovim drugačijim operacionalizacijama.

Ličnost; profesionalna selekcija; socijalno poželjno odgovaranje

nije evidentirano