U okviru edukacijske psihologije vrlo rano se počelo istraživati karakteristike nastavnika koje su povezane sa učeničkim postignućem. Prema transakcijskom modelu procesa poučavanje – učenja (Huitt, 1995), ponašanja nastavnika i ponašanja učenika predstavljaju varijable razrednih procesa i najdirektnije su povezane sa učeničkim postignućem, i to na način da ponašanja nastavnika utječu na ponašanja učenika, a ponašanja učenika (poput vremena provedenog u učenju) su direktno povezana sa učeničkim postignućem. Pretpostavlja se da individualne karakteristike nastavnika, poput znanja, vjerovanja, sposobnosti, vještina i osobina ličnosti utječu na učeničko postignuće indirektno preko nastavničkih ponašanja. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti prediktivnu vrijednost nekih individualnih karakteristika nastavnika (spol, dob, rigidnost, perfekcionizam, impulzivnost, samoefikasnost, zadovoljstvo poslom) za različita ponašanja nastavnika, odnosno za različite komponente interakcije koju nastavnik u procesu učenje-poučavanje uspostavlja sa svojim učenicima. Nastavnici stranih jezika (N=123) u srednjim školama ispunili su nekoliko skala i upitnika ličnosti (Burnsovu skalu perfekcionizma (Ivanov i sur., 2004) ; Breskinovu skalu rigidnosti (Proroković, 2004) ; Eysenckov upitnik impulzivnosti ; Skalu nastavničkog osjećaja samoefikasnosti (Tschannenn-Morgan i Wolfolk Hoy, 2001)), te na skali za mjerenje interakcije učenik-nastavnik (Šimić-Šašić, 2008) procijenili kakvu vrstu interakcije ostvaruju sa svojim učenicima. Pokazalo se da individualne karakteristike nastavnika, i to: spol, dob, samoefikasnost, zadovoljstvo poslom i perfekcionizam doprinose objašnjenju pojedinih komponenti interakcije nastavnik-učenik (strategije aktivnog poučavanja, autoritaran stil rukovođenja, negativan stav prema poučavanju, visoka očekivanja, podrška i izazov u razrednoj interakciji), pri čemu su se složaji značajnih prediktora mijenjali za različite komponente interakcije nastavnik-učenik.

Psihologija