U tekstu se analiziraju kvaliteta i dosezi socijalne interakcije Hrvata i Srba nakon ratnih sukoba i povratka/useljavanja ratnih migranata na bivše ratne prostore. U prijeratnom razdoblju mrežnu strukturu primarnih socijalnih relacija u mikrosocijalnom ambijentu lokalnih zajednica činili su susjedstvo, bračne i generacijske veze, prijateljstvo i drugi socijalnointerakcijski obrasci pripadnika različitih nacionalnih skupina. Hrvati i Srbi su značajno sudjelovali u tim mrežama, a veliki dio pripadnika jedne i druge skupine imali su prijatelje u onoj drugoj nacionalnoj skupini. Istraživanje pokazuje da su prijatelji prekinuli kontakte ili su se samo pozdravili ali je bilo i dosta slučajeva da su se prijatelji Hrvati i Srbi u ratu međusobno štitili. Ono što je indikativno, pored međusobne zaštite je i spoznaja da prijatelji nisu značajnije sudjelovali u prijetnjama i fizičkim napadima na prijatelje druge nacionalnosti. To je olakšalo njihov susret nakon rata, pa su opet uglavnom ili s oprezom ili bez rezerve stupili u komunikaciju, što može nakon rata funkcionirati kao socijalni kapital u regeneraciji mreža primarnih socijalnih veza u lokalnom ambijentu. Odgovori ispitanika i u ovim slučajevima indiciraju na relativno tolerantnu atmosferu, barem u polju stavova, što će svakako barem donekle afirmativno utjecati na poslijeratne procese u kojima je jedan od važnijih ciljeva integracija svih aktera na bivšim ratnim prostorima u socijalni habitus lokalnih zajednica.

Sociologija