hrvatski

Neuronski model vizualne spacijalne pažnje zasnovan na označenim spacijalnim mapama

Huang i Pashler su predložili model vizualne spacijalne pažnje koji nastoji odgovoriti na dva važna pitanja: 1) Što opažač može svjesno dohvatiti u jednom trenutku? i 2.) Kako opažač bira što će dohvatiti? Prema modelu, opažač može svjesno pristupiti samo jednom obilježju po dimenziji (npr. zeleno) bez obzira koje i koliko lokacija u spacijalnoj mapi to obilježje zauzima. Selekcija se vrši na dva načina. Prvi način je biranje jednog obilježja unutar jedne dimenzije a drugi način je iterativno kombiniranje izlaza iz prethodno formiranih spacijalnih mapa putem Bulovih operacija presjeka i unije. Iako model uspješno organizira veliki skup empirijskih podataka o selekciji i pristupu dimenzijama, nedostatak je što model nije preciziran matematički te nisu navedeni neuralni mehanizmi koji bi mogli biti u osnovi pažnje. U ovom radu predložen je neuronski model koji implementira ideje Huanga i Pashlera u neuronskoj mreži za perceptivnu organizaciju koju su predložili Domijan i Šetić. Prema ovom modelu, lokacije koje čine isti objekt označene su istom amplitudom neuralne aktivnosti i na taj način signaliziraju pripadnost istoj grupi. S druge strane, različiti objekti imaju različitu razinu aktivnosti zbog lateralne inhibicije. Ulazni signali za model dolaze iz dva izvora. Jedan izvor su uzlazni jednosmjerni (bottom-up feedforward) signali a drugi izvor su silazni (top-down) signali iz viših vidnih centara vezanih uz pažnju koji donose odluku na koju dimenziju će se usmjeriti pažnja. Silazni signali mogu preusjemriti lateralnu inhibiciju i na taj način utjecati na selekciju spacijalnih mapa. Rezultati računalnih simulacija pokazuju da model uspješno implementira formiranje spacijalnih mapa putem lateralnog širenja neuralne aktivnosti u mreži. Na osnovu razlike u amplitudi neuralne aktivnosti moguće je razdvojiti sve lokacije koje su ispunjene npr. crvenom bojom i odabrati ih u odnosu na lokacije ispunjene drugim bojama. Pored toga, model omogućuje kombiniranje dviju dimenzija putem presjeka i unije. Presjek prirodno nastaje kao pojačana aktivnost samo na onim lokacijama koje su dobile kombinirani ulaz iz dviju dimenzija. Unija nastaje kada dvije dimenzije istom razinom aktivnosti djeluju na različite lokacije. Za razliku od Huanga i Pashlera predloženi model formira više prostornih grupa istovremeno a koja grupa će dobiti pristup svijesti ovisi o njihovoj relativnoj razini aktivnosti. Na taj način nije potrebno serijalno konstruiranje spacijalnih mapa tijekom rješavanja perceptivnih zadataka već su one prisutne od početka čime se pokazuje prednost paralelene obrade informacija u neuronskoj mreži.

Vidna percepcija; Pažnja; Prostorne mape; Organizacija lik i pozadina

nije evidentirano