hrvatski

ZAPOŠLJAVA LI SE LAKŠE VOJISLAV TRIFUNOVIĆ ILI IVAN LUČIĆ? Diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj i dobnoj osnovi

Diskriminaciju na tržištu radne snage kao svojevrsni oblik socijalnog isključivanja pojedinih skupina određuje vjerojatnost kojom će osobe određenih socio-demografskih karakteristika pronalaziti odgovarajuće zaposlenje te njihova pozicija u odnosu na druge radno aktivne ljude istih kvalifikacija i sposobnosti. Ona je poglavito relevantna za pristup pojedinim zanimanjima, a njene krajnje konsekvence su vidljive u socijalnoj stratifikaciji društva. Ovim smo radom nastojali utvrditi postoji li diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj i dobnoj osnovi u nekim segmentima hrvatskog tržišta radne snage. Polazeći od pretpostavke da rezultati prethodnih anketnih istraživanja kojima su propitivani hrvatski poslodavci o njihovom ponašanju i stavovima pri zapošljavanju kandidata ne odgovaraju nužno realnom ponašanju u kontekstu svakodnevnih životnih situacija te da poslodavci na pitanja o diskriminaciji odgovaraju u skladu s društveno poželjnim vrijednostima, proveli smo eksperimentalnu provjeru jednakosti prilika u traženju posla koje imaju osobe hrvatske ili srpske nacionalnosti, mlađe ili srednje životne dobi. Analiza diskriminacije po nacionalnom kriteriju čini se svrsishodna osobito u kontekstu složenih nacionalnih odnosa u Hrvatskoj te kao mogući aspekt propitivanja socijalne distance u onom dijelu koji se odnosi na poželjne suradnike. Propitivanje postojanja diskriminacije po dobi je relevantno iz razloga što se dob gotovo u pravilu izdvaja kao nezaobilazan kriterij selekcije radne snage, a istraživanja pokazuju kako vjerojatnost ponovnog zapošljavanja nezaposlenih osoba opada s njihovom dobi. U našem smo istraživanju na uzorku od preko 600 natječaja na području grada Zagreba kroz više mjeseci mjerili postojanje diskriminacije po nacionalnoj i dobnoj osnovi prilikom poziva kandidata da pristupe selekciji za traženi posao. Na sve natječaje koji su periodu od početka listopada do kraja prosinca 2008. objavljeni na ključnim i za tu svrhu specijaliziranim web portalima, te u glavnim dnevnim listovima, a nisu zahtijevali predaju popratne dokumentacije, slali smo elektroničku verziju ponude za posao dviju zamišljenih osoba čiji su životopisi u potpunosti odgovarali zahtjevima raspisanog natječaja za posao. U prvom dijelu istraživanja slane su paralelne aplikacije osobe tipičnog hrvatskog, odnosno srpskog imena i prezimena (bili su to naši zamišljeni tražitelji posla, Ivan i Martina Lučić te Vojislav i Jovanka Trifunović), a u drugom je jedan kandidat bio u dvadesetim, a drugi u četrdesetim godinama života. Bilježili smo prve odgovore potencijalnih poslodavaca na ostavljene kontakt podatke, pa se naši rezultati odnose samo na prvi krug selekcije i ne zahvaćaju konačan izbor. Njihova analiza izdvaja ona radna mjesta, zanimanja i natječaje kod kojih su poslodavci i/ili njihove službe skloniji neravnopravnom tretiranju kandidata.

diskriminacija; zapošljavanje

nije evidentirano