Akademsko pisanje je specifični oblik pisanja koji se koristi unutar akademske zajednice. Riječ je o strukturiranom i objektivnom istraživanju izabrane problematike ciljem stvaranja i komunikacije novog znanja. Pri tome je novo znanje bazirano na kritičkom preispitivanju postojećeg znanja o istraživanoj problematici i znanstvenoj argumentaciji novog. Temeljni je cilj ovog priručnika pokazati kako se pišu akademski radovi na pristupačan i lako razumljiv način, tj. osposobiti mlade ljude za samostalno i što kvalitetnije pisanje akademskih radova. Priručnik je pisan netradicionalnim stilom ; kombinacija je teorijskih znanja, empirijskih smjernica, praktičnih primjera, zadataka i izdvojenih dijelova u kojima se poput slajdova na prezentacijskim materijalima iznosi najbitnije u natuknicama. Podijeljen je u pet poglavlja. Nakon uvodnog dijela slijedi središnji dio rada. On je podijeljen u tri poglavlja. U poglavlju "O pisanju općenito" ukazano je na nužnost razmišljanja o pisanju kao o procesu. Ta je ideja preslikana na akademsko pisanje i objašnjena u okviru poglavlja "O akademskom pisanju". Također je unutar tog poglavlja raspravljano o razlici između akademskog i neakademskog stila pisanja. U poglavlju "Proces akademskog pisanja" razrađene su detaljno sve četiri faze kroz koje akademski pisci prolaze u procesu pisanja: obrada ideja i izrada prijedloga, istraživanje, samo pisanje te poboljšanje i dorada. Faze (kao i koraci unutar faza) ne slijede sekvencijalno jedna drugu, već se međusobno isprepliću ; često je potrebno, posebice u fazi pisanja, vratiti se na prethodnu fazu – istraživanje, kako bi se nedostatak znanja potreban za daljnje pisanje nadoknadio ili redefinirala teza, ciljevi i/ili radni sadržaj. U okviru tog poglavlja posebna je pozornost posvećena i čestim pogreškama u pisanju. Neke od pogrešaka su istaknute, a na neke je ukazano primjerima. Obzirom da je cilj akademskih radova stvoriti novo znanje, a što pretpostavlja i istraživanje i kritičko preispitivanje postojećih saznanja o izučavanoj problematici, to se akademski pisci susreću s problemom kako referirati, odnosno kako u svom radu staviti do znanja da su se koristili idejama, stavovima, informacijama ili argumentima drugih autora. Referiranje je obrađeno u sva tri njegova vida: citiranju, parafraziranju i ukazivanju, iz teorijske i iskustvene perspektive. Često nesvjesno, ali i svjesno, ljudi ne referiraju ideje, stavove, informacije ili argumente drugih ljudi, već ih prikazuju kao svoje vlastite. Plagijat, kao intelektualna krađa, je zabranjen u akademskoj zajednici i oštro se sankcionira. Stoga je u okviru istog poglavlja obrađen problem plagijata, istaknute su smjernice i savjeti što učiniti kako pisac ne bi plagirao.

Ekonomija