Tjelesne tekućine i ravnoteža elektrolita esencijalni su segmenti optimalne fiziološke funkcije organizma. Tijekom tjelesne aktivnosti, fizičkog rada ili uslijed izloženosti povišenoj temperaturi, može se razviti izvjestan stupanj dehidracije, te dolazi do promjene omjera intracelularne i ekstracelularne tekućine. Cilj ovoga rada bio je utvrditi znanje sportskih trenera o hidraciji. Istraživanje je provedeno na uzorku od 170 sportskih trenera različitih sportova. Najmlađi ispitanik imao je 17, a najstariji 55 godina, dok je prosjek bio 27, 5 godina. Ispitivanje je provedeno pomoću ankete. Rezultati ovog istraživanja obrađeni su programskim paketom STATISTICA FOR WINDOWS, VER 6.0 na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Korištene su metode osnovne deskriptivne statistike, te su izračunate aritmetičke sredine i standardne devijacije za dob, dok su za ostale varijable izračunate frekvencije. Sagledavajući rezultate u cjelini može se zaključiti da sportski treneri imaju nedostatno znanje o hidraciji. Naravno da znaju da je hidracija neizostavan dio treninga i natjecanja i da je tekućinu potrebno uzimati i prije i za vrijeme treninga i natjecanja kao i poslije. Ne znaju da žeđ nije adekvatan pokazatelj gubitka tekućine, no s druge strane znaju da količinu izgubljene tekućine mogu jednostavno odrediti vaganjem sportaša prije i poslije tjelesne aktivnosti. Zabrinjava podatak da značajna većina sportskih trenera ne zna koliko štete dehidracija može izazvati ako se pojavi za vrijeme treninga ili natjecanja te da i prekomjeran unos tekućine može uvjetovati zdravstvene probleme. Također gotovo dvije trećine trenera pokazuje da ne zna kako alkoholna pića nisu dobro sredstvo za rehidraciju.

Odgojne znanosti