hrvatski

Kroatistika i nacionalizam (odgovor Ivi Pranjkoviću)

U ovom članku se kritički analizira jedan tekst kojemu je autor Ivo Pranjković. Ukazuje se na neopravdanost preskriptivnog i purističkog pristupa jezika. Na osnovi uvida u brojne radove iz svjetske lingvistike pokazuje se da purizam i preskriptivnost nemaju potpore u znanosti o jeziku, te da je lingvistika kao i svaka druga znanost deskriptivna a ne preskriptivna. Navode se dokazi za direktnu povezanost purizma i nacionalizma, opisuje se uloga purizma u doba nacističke Njemačke i kako profesori služe nacionalističkoj ideologiji propagiranjem purizma. U članku se, nadalje, pokazuje da tema jezičnog unitarizma u Jugoslaviji izgleda sasvim drukčije osobi upoznatoj s nekim temeljnim sociolingvističkim činiocima kakav je npr. prestiž. Analizira se nacionalistička ideologija, udio mitova u njoj i osnovna svojstva tih mitova. Govori se o potrebi nacionalizma za neprijateljem, o velikoj ulozi medija pri širenju nacionalizma i o utjecaju sportskih takmičenja na jačanje nacionalizma. Govori se i o usađivanju nacionalističkih predrasuda pomoću škola, u nastavi povijesti, jezika i književnosti. Opisuju se zajednička svojstva nacionalizma i religije.

sociolingvistika; jezična politika; standardni jezik; purizam; preskriptivizam; nacionalizam; nacizam; povijest; jezični unitarizam; jezične varijante; jezični varijeteti; prestiž; jezična ravnopravnost; policentrični jezik; Jugoslavija; Novosadski dogovor; Ljudevit Jonke; mitovi; pravljenje nacije; identitet; masovni mediji; sport; religija; školstvo; odgovornost znanstvenika; njemački jezik; hrvatski jezik; srpskohrvatski jezik

nije evidentirano