Uvid u knjigu "Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku" pokazuje da njen autor ne vlada osnovnim lingvističkim pojmovima: iako piše knjigu o brojivosti i nebrojivosti, nije mu poznato koje imenice su brojive, a koje nebrojive, npr. "deset riba" proglašava nebrojivima, premda se tih deset riba očito može brojati, a "mjesečinu" proglašava brojivom premda se "mjesečina" ne može brojati. Nebrojivima proglašava i "dječake", "studente", "stolove", "kuće", "crkve" itd., iako su sasvim očito brojivi. Autor ne zna svojstva padeža, ne zna da lične zamjenice izražavaju lice, ne zna da "vlak" ne označava osobu itd. Tvrdi da su bezlične rečenice "Ja sam učitelj, Ti si učitelj", premda je očito da izražavaju lice. Tvrdi da množina "masline" ne označava množinu, nego "jedinstven cjelovit pojam koji je jedini". Mnoštvo takvih i sličnih tvrdnji nalazi se u tom doktoratu, čiji autor je u suprotnosti s čitavom lingvistikom u svijetu pa čak i s radovima u domaćoj sredini, ali on od početka do kraja knjige tvrdi da je sva lingvistika stoljećima u zabludi, i da tek s njim započinje istinsko bavljenje gramatikom.

Filologija