hrvatski

Zabavna glazba u Hrvatskoj. Etnomuzikološki i kulturnoantropološki pristup

Predmet radnje su različiti aspekti etnomuzikoloških istraživanja kojima je zabavna glazba nit vodilja. Kombinirano zahvaćanje emske i etske perspektive istraživanja nudi poglede iznutra i izvana, te provjeru teorijskih postavki pojedinim studijama slučaja. Istraživanje je “ spiralno” , kombinacija čitanja literature, arhivskoga rada, analize glazbenoga materijala i razgovora s odabranim sugovornicima uz neprestano otvaranje novih tema, nove građe i praćenje promjena vidljivih iz dana u dan. Uvidom u glavne smjernice znanosti o popularnoj kulturi pa usto i popularnoj glazbi (popular music studies) kritički se promišlja o utjecajima britanske škole studija glazbe u odnosu na povijesno nasljeđe i tradiciju popularne glazbe središnje Europe, a osobito talijanske i njemačke, koja je najviše utjecala na hrvatsku zabavnu glazbu. Navodeći različite pristupe istraživanju refleksivno se promišlja o načinu pisanja i pronalaženju omjera subjektivnoga i objektivnog u analizi i interpretaciji konteksta i građe. Tumači se zašto se samo muzikološkom analizom ne može objasniti uspješnost neke pjesme nego u raščlambu treba uvesti ulogu producenta i njegov odnos s pjevačem, odnosno s publikom kojoj namjenjuje pjesmu, čemu se zatim dodaju pitanja i problemi tehnologije, medija i sustava moći koji neminovno diktiraju odnos glazbe, zabave i dokolice. Disertacijom se popunjava praznina u istraživanju glazbe naše svakodnevice, a kritički s metodološkim pomacima, refleksivnim autoantropološkim postupcima na suvremeni način odgovara na mnoštvo pitanja koja su se tijekom istraživanja nametnula, na koja su utjecali i tijekom istraživanja ih modificirali i sugovornici, različiti sudionici u procesima stvaranja zabavne glazbe u nas.

zabavna glazba; Hrvatska; etnomuzikologija; kulturna antropologija

nije evidentirano