hrvatski

Bračna stabilnost i kvaliteta bračnog funkcioniranja

Jedno od temeljnih očekivanja u vezi s brakom odnosi se na njegovu trajnost i stabilnost. U tom smislu, ulazak u brak može se promatrati kao pokazatelj spremnosti na dugoročnu vezu i njezino održavanje, a bračna stabilnost kao inherentna značajka same bračne veze. Stabilnost braka dugo se definirala prvenstveno u terminima njegovog statusa – razveden, rastavljen ili intaktan. U novijim koncepcijama razvod se, međutim, promatra kao samo krajnji oblik bračne nestabilnosti. Proces destabilizacije počinje puno prije: parovi koji se razvode neko su vrijeme nesretni u braku, zatim ozbiljno razmišljaju o razvodu, da bi se potom rastavili i konačno razveli. U tom smislu, stabilnost braka može se tretirati i kao značajka same veze koja reflektira mogućnost njezinog daljnjeg održavanja, odnosno zadovoljavajućeg funkcioniranja partnerskog odnosa. U istraživanju koje će biti prikazano u ovom radu sudjelovale su dvije nezavisne skupine ispitanika u kojima su oba partnera nezavisno popunila upitnik namijenjen ispitivanju različitih aspekata bračnog funkcioniranja, uključujući i bračnu stabilnost. U obje je skupine ocjena stabilnosti bračne veze bila, u prosjeku, razmjerno visoka, što ne iznenađuje ako se ima u vidu razmjerno kratko trajanje bračne veze (između 1 i 11 godina), te pozitivna samoselekcioniranost. Međutim, u obje je skupine utvrđen zadovoljavajući varijabilitet indeksa stabilnosti i unutar i između parova. K tome, analize povezanosti mjera stabilnosti s drugim mjerama kvalitete braka u oba su uzorka pokazale značajne pozitivne korelacije percepcije bračne stabilnosti s bračnim zadovoljstvom, tendencijom idealiziranja braka te percipiranim slaganjem s partnerom u različitim domenama bračnog funkcioniranja.

stabilnost braka; bračno zadovoljstvo; slaganje među partnerima

nije evidentirano