hrvatski

Zmaj i junak ili kako ubiti zmaja na primjeru međimurskih predaja o grabancijašu i pozoju

Interpretacijom međimurskih predaja o čakovečkom pozoju u članku je istaknuta razlikovna odrednica u odnosu na završni status zmaja (stanje živ/kozmičko obnavljanje – mrtav) u praslavenskoj predaji, u predaji o čakovečkom kao i u legendi o svetom Jurju koji ubija zmaja. Naime, kršćanstvo ustoličuje jednokratno dokrajčivanje zmaja, dok je u indoeuropskome mitu o sukobu između npr. Indre i tzv. kozmičkoga čudovišta (V©tra, Vala) Zmija/Zmaj riječ o cikličkim ubojstvima. Završno su međimurske predaje o meteorološkome binomu, koji čine grabancijaš i pozoj, interpretirane u ekofeminističkom ključu kao predaje kojima se nastoji prikriti neugodna povijesna istina (kristijanizacija, kolonijalizam). Naime, predaja o čakovečkom pozoju, kao uostalom sve slične predaje o podjarmljivanju tzv. čudovišta, pokazuju ono što je razlučio R. Barthes u mitskoj strukturi da se mit vrlo jednostavno modificira u oruđe političke demagogije koja određenoj ideologiji pridaje "prirodan" izgled. Istina, u predaji o čakovečkom pozoju riječ je o slabom mitu, koji Barthes u odnosu na jaki mit, u kojemu je politički kvantum neposredan, a depolitizacija nagla, označava kao mit u kojemu se politička kvaliteta predmeta izgubila, ali pridodaje kako ga sitnica može naglo ponovno oživjeti. Dakako, sitnice nisu nimalo nevažne.

grabancijaš; mit; usmena predaja; legenda; ekofeminizam

nije evidentirano