Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Plod upornosti i marljivosti. Predstavljanje knjige: Pavao MAČEK. Rod Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca. Rodoslovna rasprava. Niz: Radovi, knj. 17. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2008., 584 stranica + 2 lista rodoslovnog stabla koji se spajaju (CROSBI ID 157299)

Prilog u časopisu | prikaz, osvrt, kritika

Mirnik, Ivan Plod upornosti i marljivosti. Predstavljanje knjige: Pavao MAČEK. Rod Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca. Rodoslovna rasprava. Niz: Radovi, knj. 17. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2008., 584 stranica + 2 // Tkalčić, 13 (2009), 687-690

Podaci o odgovornosti

Mirnik, Ivan

hrvatski

Plod upornosti i marljivosti. Predstavljanje knjige: Pavao MAČEK. Rod Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca. Rodoslovna rasprava. Niz: Radovi, knj. 17. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2008., 584 stranica + 2 lista rodoslovnog stabla koji se spajaju

PAVAO MAČEK: Rod Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca. Rodoslovna rasprava. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije «Tkalčić». Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6729-24-1. 584 pp. + 2 rodoslovna stabla koja se spajaju. Dr. Pavao Maček iznova nas je zadivio svojom upornošću, marljivošću i preciznošću u proučavanju hrvatskog plemstva. Kao plod dugogodišnjeg rada, ovaj put odlučio se posvetiti pažnju jednoj obitelji, koja još danas, Bogu hvala, postoji i cvate. Do sada smo mogli proučavati rodoslovlja davno izumrlih Patačića od Zajezde, Mikulića od Brokunovca, Črnkovečkih od Črnkovca – a usput i brojne druge hrvatske i ine plemiće i plemkinje koji su se ženidbenim svezama vezali za pojedine osobe iz tih značajnih rodova, koji su u našoj povijesti ostavili trajnoga traga. Napomenimo da je i u najnovijem našem godišnjaku «Tkalčić» objelodanjen još jedan prilog Pavla Mačeka, posvećen rodu Demetrija Čupora (*1412 +1480), biskupa kninskog (1438-1459), zagrebačkog (1465-1466) i đurskog (1466-1480). U slučaju plemića i grofova Orehovečkih (Orehocija) pojavljuje nam se jedna cijela vojska muževa i žena – njih 735 u devetnaest pokoljenja i nekoliko loza - koji su živjeli od početka 14. st. do dana današnjeg. Najstariji spomenuti bio je Pavao, koji se spominje 1300. godine, a kako mi se čini, najmlađi Josip rođen je 1940. god., a to uopće nije zanemariva sitnica. Na živućim potomcima Črnkovečkih je sada da za svoje potrebe nastave sa sastavljanjem rodoslovnog stabla donaših dana. Rodoslovna stabla – koja je neizmjernom strpljivošću, znanjem i zavidnom spretnošću složio Dr. Stjepan Razum – mogu nam omogućiti pomnije praćenje tih brojnih Orehovečkih, nanizanih u samoj knjizi. Dok sam listao dio rukopisa – približno 260 stranica – posebno su me zanimali ne samo Orehovečki, nego i s kojim glasovitim obiteljima su se ženidbenim svezama povezivali tijekom sedam stoljeća, a među njima pronašao sam takva kao Alapi od Velikog Kalnika, Bedeković od Komora, Budor od Budrovca, Čolnić od Čolke, Fodrovečki (Fodroci), Gorjanski, Jelačić od Biševića, Kanižaj, Keglević od Bužima, Mikulić od Brokunovca, Mikulić od Mikulića, Mrnjavčić od Brezovice, Oršić od Slavetića, Ožegović, Pisačić, Ratkaj od Velikog Tabora, Vojković Klokočki, a često su se ženili i udavali i unutar obitelji Orehovečkih. Moramo napomenuti kako je zanimljiva i muška i ženska onomastika Orehovečkih – dijelom je i šarolika, jer se uz česta imena pojavljuju i neka rjeđa, počnimo samo od Baltazara, Melkiora i Baltazara! Tu se pojavljuju i imena kao npr. Tiburcije, Dionizije, Valentin, Gabriel, Potencijana itd. Orehovečke kao Orahoczy von Orahovicza niže u svojoj glasovitoj knjizi Ivan pl. Bojničić Kninski (BOJNIČIĆ, Ivan von. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg, 1899, str. 134, T. 96 i 98). O grbu kaže sljedeće: Grb, plemićki: dva nasuprot uspravljena (zlatna) lava, koja prednjim šapama drže (zlatni) stup između sebe, (na modrom, dolje zelenom polju). Dragulj: grifon izlazi (nad.), u d. pandži drži dršku, u lj. oštricu sablje. Grofovski grb bez dragulja i plašta, tek s krunom, podijelio je Leopold I. svojom ispravom od 3. lipnja 1690. god. izdatom u Laxenburgu Stjepanu Orehovečkom, njegovoj ženi Barbari rođ. Keglević od Bužina, njihovom sinu Stanislavu i kćerki Mariji (izvornik u Hrvatskom državnom arhivu). Nadalje Bojničić kaže: «Taj stari i otmjeni rod Križevačke županije pisao se i Orehoczy. Gašpar O. bio je od 1647.-1670. god. podbanom. Njegov sin Stjepan težio je grofovskom staležu. S njegovim sinom Stanislavom izumrla je prije 1733. god. ta grana u muškom koljenu.» Bojničić je grofovsku granu također prikazao stablom. Na sličan način i Géza Csergheö (CSERGHEÖ DE NAGY-TACSKÁND, Géza. Wappenbuch des Adels von Ungarn sammt den Nebenländern der St. Stephans-Krone. Nach Originalquellen bearbeitet von..., III (15-21). Nürnberg, 1889-1890, str. 465, T. 341) opisuje grofovsku granu Orehoczyja od Kusarovecza. Kako piše Pavao Maček: «Obiteljsko ime Orehovečkih imalo je neobičnu sudbinu. Iako je u većini hrvatskih rodova dolazilo trajno do mađarizacije, pa se izvorni hrvatski oblici obiteljskog imena mogu naći samo u najstarijim ispravama, u slučaju Orehovečkih došlo je do obrnute pojave, te je nakon rane mađarizacije slijedilo postupno vaćanje na hrvatsku inačicu, a nije čak isključeno da je riječ i o pohrvaćenju izvorno mađarskog oblika». Gdje su Orehovečki obitavali? Sv. Petar Orehovec leži od na udaljenosti od 11.2 km Križevaca prema sjeverozapadu. Na pola puta nalazi se Guščerovec, a neposredno do Sv. Petra i Orehovec. (Kilometričke karte i skrižaljke Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1909: br. 47: Gradjevni odsjek kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade). Trema (Sv. Julijan) pak leži sjeverno od Sv. Ivana Žabnog. To je najvjerojatnoje različiti toponim od Trema u kojem su živjeli neki od Orehovečkih, koji u Zagrebačkoj županiji teško bi se moglo ustvrditi. I Tosovec (Tošovec) i Psarjevo nalazili su se u Zagrebačkoj županiji. Vinko Sabljar, brat zaslužnog c.k. majora Mijata Sabljara o tome mjestu, u svojoj knjizi (SABLJAR, Vinko. Miestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije Hèrvatske i Slavonije. Orts-Lexikon der Königreiche Dalmatien, Kroatien und Slavonien. Zagreb, 1866, str. 409) posvećenoj uzoritom i prečastnom Jurju Hauliku Varaljskom, svete Rimske cerkve stožerniku kod svetoga Kvirika i Julite itd., piše sljedeće: «SVETI PETAR (Orehovec-Sv-Petar), selo u županiji kotaru i poštanskom okružju Križevci, bilježničtvo za sudčije selske: Bočkovec, Fodrovec d., Glogovnica, Kalnik, Medja, Potočac, Sveti-Petar, Vojnovec, Zaistovec i sudčija u mjestu: 27 kuća, 216 stanovnika rimokatolička župa sa župnom crkvom Sv. Petra i Pavla u mjestu. Sudčija ima podružnicu u mjestima: Bogačevo dolnje, Cernčevec, Hergovec, Mikovec Potok, Seljanec, Vinarec, Zamladinec, 144 kuća 1338 stanovnika . – Rimokatolička župa u nadbiskupiji Zagrebačkoj, arciđakonat Kalnik, đakonat: Križevci, ima područna mjesta: Berdo, Diankovec, Gušćerovec, Medja, Orehovec, Šalamunovec i ona u mjestnoj sudčiji. 1863 stanovnika.» I Psarjevo Donje i Gornje, jugozapadno od Sv. Ivana Zeline, postoje kod Sabljara (str. 343), ali i Tošovec («Tošovec (Toševec), plemićki dvor utielovljen s Turkovičina, kotar Bistrica, županija Zagrebačka, bilježničtvo za sudčiju: Bedenica u muestu.» str. 434) Godine 1890. Upravna obćina Sveti Petar Orehovec u Županiji Bjelovar-Križevci imala je 1300 kuća i 7930 žitelja, U Fodrovcu bile su 42 kuće i 243 stanovika, u Gušćerovcu 38 kuća i 233 žitelja, u Sv. Petru Orehovcu 57 kuća i 322 žitelja te u tremi ukupno 208 kuća s 1052 stanovnika (Političko i sudbeno razdieljenje Kralj. Hrvatske i Slavonije i repertorij prebivališta... Politische und Gerichths-Eintheilung der Königreiche Kroatien u. Slavonien und Wohnorts-Repertorium nach dem Stande vom 31. Mai 1895. Herausgegeben von der Kgl. Kroat.-Slav.Dalm. Landesregierung. Zusammengestellt vom Kgl. statistischen Landebureau in Agram. Zagreb, 1895, str. 141-142). Naravno da je pod komunizmom, no ne odmah, iz toponimije nestao Sv. Petar, a ostao samo Orehovec. God. 1971. tu je živilo 398 ljudi, u Fodrovcu 109, u Guščerovcu 278 (KORENČIĆ, Mirko. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb), 54/1979, str. 364-365). Orehovečki su tijekom svoje duge povijesti bili privatne osobe ili su služili domovini na najrazličitije načine. U uvodnom tekstu Dr. Razum spominje neke od Orehovečkih koji su se posvetili duhovnom zvanju, kao svećenici ili redovnice. O cijelom rodu i njegovim granama možemo čitati u uvodnom tekstu Pavla Mačeka. Nakon opisa prvih osam naraštaja, slijede podatci o grani Orehovečkih u Psarjevu, grani Orehovečkih u Tosovcu s ogrankom u Tremu te grani u Guščerovcu. Prezimena su bila pisana u raznim oblicima, npr. Orehovec-Sveti Petar, Orehovečki ili Tremski, odnosno obratno, Slovenčić ili Orehovečki, a to je sve objašnjeno na nekoliko mjesta. Ova vrijedna i zanimljiva knjiga raščanjena je na sljedeći način: nakon nizanja imena dobrotvora, riječi urednika i ocjene rukopisa slijedi popis krativa, zatim su navedeni izvori i literatura (neobjavljeni, objavljeni izvori te literatura). Slijedi uvod, u kojem se prikazuje cilj i način rada, imena i pojmovi (tako npr. autor piše o pojavku prezimena Orehovečki/Orehoci, o Orehovečkima u Guščerovcu, Orehovečkima u Tremu, o Slovenčić-Orehovečkima iz grane u Tosovcu. U uvodu je riječ i o izvorima, o vrijednosti dosadašnjih rodoslovlja, u tri potpoglavlja (rodoslovlja prema pojedinim piscima, rodoslovlja u izvornim ispravama, obiteljska tradicionalna rodoslovlja). Slijedi kratak pregled rodoslovlja plemića i grofova Orehovečkih od Orehovca (prvih osam naraštaja, Grana Orehovečkih u Psarjevu, grana Orehovečkih u Tosovcu s ogrankom u Tremu, grana Orehovečkih u Guščerovcu). Najbitniji dio te knjige svakako su podatci o članovima roda Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca, s potankostima od I. do XIX. naraštaja. Pozamašni su i rodoslovna tabela plemenitog roda Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca i abecednih popis članova plemenitog roda Orehovečkih od Svetog Petra Orehovca. Na kraju te vrijedne knjige nalaze se zažetci na hrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom i talijanskom jeziku te kazalo osoba mjesta i pojmova. Od svega srca čestitamo autoru Dru. Mačeku, no ne samo njemu, već i uredniku Dr. Stjepanu Razumu. S nestrpljenjem i znatiželjom očekujemo slijedeću knjigu: ljubopitni smo koji će znameniti hrvatski plemeniti rod biti na redu! Kad bi se više pažnje posvećivalo hrvatskim plemićkim rodovima i dokumentiralo ih na takav temeljit način, ne bi se moglo događati da se jedan obični plemeniti, pa čak pučanin iz opće poznato građanskog roda proglase grofovima ili pak neki dalmatinski vitez nepostojećim princem te se okiti s brojnim predikatima već odavno izumrlih rodova u povijesno nemogućim kombinacijama, sabranim zbrda-zdola.

Maček Pavao; Orehovečki od Sv. Petra Orehovca; rodoslovlje

nije evidentirano

engleski

The Orehovečki of Sveti Petar Orehovec family. Genealogical treatise

nije evidentirano

Maček Pavao; Orehovečki od Sv. Petra Orehovca; genealogy

nije evidentirano

Podaci o izdanju

13

2009.

687-690

objavljeno

1331-3517

Povezanost rada

Arheologija