hrvatski

Mikroskopija katanionskih termotropa

Površinski aktivne tvari su podložne samoorganiziranju u supramolekulske membrane, zahvaljujući svojim amfifilnim svojstvima. To svojstvo pokazuju i njihovi kompleksni derivati: katanionski amfifili, amfifil – metal, amfifilni gost – domaćin kompleksi, te razni amfifilni parovi povezani H-vezom. Značaj tih istraživanja ogleda se u činjenici da je organizacija membrana živih stanica, građenih od fosfolipidnih molekula, identična onoj lamelarnih katanionskih slagalina, koje zato mogu poslužiti kao jednostavniji modelni sustavi. Mikroskopska ispitivanja, u kombinaciji s drugim tehnikama, potvrđuju slične obrasce ponašanja, a koji se uočavaju u usporedbi njihovih liotropnih svojstava (svojstva vodenih otopina lipozoma i katanzoma), kao i u usporedbi njihovih termotropnih svojstava (strukture izložene dovođenju ili odvođenju topline). Mikroskopija katanionskih termotropa ukazuje na tri specifična modelna ponašanja: 1) Na primjeru alkilamonijevih alkilbenzensulfata i alkilamonijevih alkilbenzensulfonata pokazana je karakteristična morfologija mezofaznih smektičkih katanionskih slagalina. 2) Neki katanionski termotropni amfifili, kao alkilamonijevi bis(2-etilheksil)-sulfosukcinati, iznimno pokazuju organiziranje u smislu heksagonskih stupčastih mezofaza, drugačije specifične morfologije. 3) Rjeđe, katanionski se amfifili pojavljuju u kristalnom obliku (monoklinski sustav), kako je uočeno u sustavima alkilamonijevih kolata (odnos kation – anion, tj. gost –domaćin je 1 : 1 i 1 : 2), te kod alkilamonijevih pikrata.

katanionske površinski aktivne tvari; termička svojstva;

nije evidentirano