hrvatski

Neke nove mogućnosti u terapiji agresivnosti (hagioterapijski pristup)

U proučavanju i definiranju čovjekovih područja života sve se više prostora daje čovjekovoj duhovnoj dimenziji, odnosno čovjek se promatra kao trojstveno biće u međuzavisnom djelovanju some (soma, grč. - tijelo), psihe (psihe, grč. - duša) i pneume (phneuma, grč. - duh). Psiha se odnosi na duševni život čovjeka, a pneumatsko područje predstavlja čovjekov duhovno-moralni život. Čovjekova psiha i pneuma ostvaruju se kroz njegovu tjelesnost. U odnosu na ova tri područja, koja su u svom suodnosu nedjeljivo povezana, definiraju se i tri područja bolesti i terapije: somatsko, psihičko (duševno) i duhovno. Čovjek može besprijekorno funkcionirati na razini bio-psiho-socijalne strukture, a da je njegov duhovni život narušen što se odražava kroz mržnju, grubost, agresivnost, nemoral... U liječenju se uglavnom pažnja usmjerava na dobro funkcioniranje čovjeka i na “popravljanje” njegovog oštećenog ili otežanog funkcioniranja, a gotovo da se ne ispituje tzv. unutarnji život čovjeka, ako ne prelazi granice “normalnog” ponašanja. Primjer koji se iznosi u ovom radu odnosi se na mogućnost duhovne pomoći u slučaju agresivnog ponašanja djeteta. Većina autora koja se bavi terapijom agresivnosti u djece smatra da su uzroci agresivnosti različiti oblici lišavanja ljubavi u najranijem i ranom djetinjstvu. Primjenom različitih hagioterapijskih postupaka želi se postići povratak bazične sigurnosti. No međutim, ako ne dođe do korjenitih promjena u djetetovoj okolini (koja je i bila glavni uzrok agresivnog ponašanja) ožiljci pa i rane ostaju i kad-tad se mogu ponovno manifestirati istim, sličnim ili čak posve drugačijim simptomima.

duhovna pomoć; agresivnost; hagioterapija

nije evidentirano