hrvatski

USUSRET NOVOJ RAZVOJNOJ TEORIJI

Današnju razvojnu psihologiju karakterizira bogatstvo empirijskih činjenica i relativno siromaštvo teorija koje uglavnom obuhvaćaju ograničeno vrijeme raz-voja i ograničene domene funkcioniranja. Pored toga, u suvremenoj razvojnoj psihologiji dogodile su se značajne promjene, jer je "kognitivna revolucija" smijenila dominaciju biheviorističke paradigme, jer je prestalo dominirati objašnjavanje razvoja u terminima bi-oloških promjena organizma i jer je humanistička psihologija promijenila shva-ćanje o ljudskoj prirodi. U psihologiji općenito, pa tako i u razvojnoj psihologiji, jača interakcionis-tički pristup te se upozorava na značenje vlastitih akcija pojedinca za njegov raz-voj. Prvenstveno se misli na akcije koje su pod osobnom kontrolom za razliku od refleksa i urodenih emocionalnih reakcija. Empirijski rezultati pokazuju da se, zahvaljujući vlastitim akcijama, i u odrasloj dobi događaju adaptivne transfor-macije i strukturalna reorganizacija što baca novo svjetlo na teoriju 1. Piageta. Sve više se uvažava ekološko stajalište U. Bronfenbrennera slijedom kojeg se povećava suradnja razvojnih psihologa sa sociolozima, antropolozima, geron-tolozima i međukulturalnim psiholozima. Zbog svega navedenog nova razvojna teorija životnog vijeka zahtijeva inte-graciju informacija iz različitih područja psihologije kao i iz bioloških i soci-oloških disciplina. U njoj bi se trebali uskladiti nivoi analize s obzirom na životne periode i s obzirom na pojedine kategorije ponašanja te specificirati jesu li kog-nicije o sebi i o svijetu adaptivne ili neadaptivne u dugoročnoj razvojoj perspek-tivi. Dinamika rasta i opadanja, gubitaka i dobitaka tijekom života zbog onto-genetskih i sociokuturalnih promjena dovodi osobe u situaciju da mijenjaju načine pomoću kojih mogu uspostaviti ravnotežu izmedu sebe i okoline. Ta se ravnoteža može uspostaviti akcijama (kognitivnim ili ponašajnim) usmjerenim na okolinu da bi se ona dovela u suglasje s vlastitirn potrebama ili akcijama us-mjerenima prema sebi da bi se sebe dovelo u sklad s okolinom. U tom smislu čini se da je samoregulacija koncept koji obećava pri pokušajima formuliranja nove razvojne teorije životnog vijeka.

Kontrola. razvoj; samoregulacija

nije evidentirano