hrvatski

Povezanost ispitne anksioznosti s perfekcionizmom i akademskim uspjehom

Ispitna anksioznost, kao sklop fenomenoloških, fizioloških i bihevioralnih reakcija na podražaje vezane uz situacije procjene ili ispitivanja, može predstavljati motivator ukoliko je njen intenzitet blag (Spielberger i Vagg, 1995). Međutim, izražena ispitna anksioznost ostavlja niz neugodnih i negativnih posljedica na živote pojedinaca. Kod visoko ispitno anksioznih osoba izražen je motiv za izbjegavanjem neuspjeha. On se na bihevioralnoj razini manifestira kao izbjegavanje i odgađanje aktivnosti koje bi mogle dovesti do pogrešaka i neuspjeha, a što se u određenoj mjeri preklapa s negativnim perfekcionizmom. Cilj ovog istraživanja bio je pojasniti odnos ispitne anksioznosti s pozitivnim i negativnim perfekcionizmom, kao i ispitati povezanost navedenih varijabli s mjerama objektivnog (prolaznost na ispitima, prosječna ocjena na studiju) i subjektivnog akademskog uspjeha (zadovoljstvo sobom kao studentom) te sa subjektivnom važnošću ocjene. Također, željeli smo utvrditi razlike u izraženosti ispitne anksioznosti kod adaptivnih i neadaptivnih perfekcionista te neperfekcionista. 331 studenta fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ispunili su Upitnik ispitne anksioznosti (TAI) i Ljestvicu pozitivnog i negativnog perfekcionizma (PNPS) te odgovorili na pitanja vezana uz mjere akademskog uspjeha i važnosti ocjene. Utvrđeno je kako je ispitna anksioznost u značajnoj pozitivnoj korelaciji s negativnim perfekcionizmom dok s pozitivnim perfekcionizmom nije povezana. Izraženost ispitne anksioznosti statistički je značajno viša kod neadaptivnih perfekcionista u odnosu na adaptivne perfekcioniste i neperfekcioniste dok između tih dviju grupa razlike nisu utvrđene. Pozitivan perfekcionizam je nisko pozitivno povezan s važnošću ocjene te sa subjektivnom mjerom akademskog uspjeha, a negativan perfekcionizam nisko pozitivno povezan s važnošću ocjene te nisko negativno povezan sa subjektivnom mjerom akademskog uspjeha. Ispitna anksioznost je nisko negativno povezana sa svim ispitivanim mjerama akademskog uspjeha što upućuje na zaključak da što je razina ispitne anksioznosti viša, to su objektivni i subjektivni uspjeh na studiju manji. Iako ne možemo zaključivati o uzročno-posljedičnim vezama, dobivene povezanosti mogu upućivati na nepovoljne posljedice djelovanja ispitne anksioznosti na akademski uspjeh. U skladu s dobivenim nalazima možemo donijeti zaključak o važnosti pravovremenog prepoznavanja ispitne anksioznosti te rada na njenom ublažavanju i uklanjanju. U tome bi važnu ulogu trebale imati i odgojno-obrazovne institucije koje bi vođenje brige o dobrobiti svakog pojedinca u sustavu obrazovanja trebale prepoznati kao jednu od svojih temeljnih odgovornosti.

ispitna anksioznost; pozitivan perfekcionizam; negativan perfekcionizam; akademski uspjeh

nije evidentirano