hrvatski

Wasonov izborni zadatak: Utjecaj upute, tipova kondicionala i tematskog materijala

U prethodnom istraživanju (Valerjev, 1999), pokazalo se da su efekti pristranosti potvrđivanja i pristranosti slaganja (Evans, 1989) znatno jače izraženi u Wasonovom zadatku s apstraktnim materijalom nego s konkretnim, nezavisno od redoslijeda rješavanja zadataka i uvježbavanja u kondicionalnim zadacima, te je time potvrđen efekt tematskog materijala (Griggs i Cox, 1982). Pitanja otvorena u tom istraživanju su cilj ovoga. Naime, trebalo je ispitati utjecaj upute na rješavanje Wasonovog izbornog zadatka (biranje 2 karte ili proizvoljnog minimalnog broja karata), te ispitati postojanje eventualnih razlika u odgovorima na kondicionale i bikondicionale pri tome pazeći i na efekt redoslijeda, i konačno, ispitati razlike između apstraktnog, konkretnog zadatka koji je neutralan i ovog koji sadrži mogućnost varanja (dobivanja koristi bez cijene). Eksperiment je proveden na 64 sudionika koji su po slučaju bili raspoređeni u odgovarajuće eksperimentalne situacije kako bi se ispitao utjecaj navedena četiri faktora. Svaki je sudionik riješio 6 odgovarajućih izbornih zadataka. Rezultati su pokazali: a) da ne postoji značajan utjecaj redoslijeda rješavanja (kondicional – bikondicional) na rezultate; b) da ne postoji (osim u jednoj situaciji) značajna razlika u dobivenim rezultatima za kondicionale i bikondicionale, što potvđuje hipotezu da su ispitanici skloni doživljavati kondicionale kao bikondicionale; c) da uputa znatno utječe na rezultate tako da su rezultati kod upute da se biraju dvije karte stabilniji te su pristranosti jače izražene, nego kod upute da se bira proizvoljni minimum karata. Zanimljivo je da efekt nije bio značajan kod bikondicionala što dovodi do zaključka o postojanju interakcije upute i vrste kondicionala. Konačno, pokazalo se da nema značajne razlike među apstraktnim i konkretnim neutralnim zadacima, ali da postoji značajna razlika između konkretnih zadataka koji sadrže mogućnost varanja i običnih konkretnih te apstraktnih zadataka. Ovi rezultati su vrlo zanimljivi jer idu u prilog Cosmidesičine (1989) evolucijske teorije o postojanju modula rezoniranja osjetljivog na varanje, dok manje idu u prilog teorije pragmatičnih pravila rezoniranja (Cheng i Holyoak, 1985) i teorije mentalnih modela (Johnson-Laird i Byrne, 1991).

Wasonov zadatak; kondicional; tematski materijal

nije evidentirano