hrvatski

Skala potrebe za emocijama – hrvatska validacija

Potreba za emocijama definira se kao opća motivacijska strategija pojedinca da prilazi ili izbjegava emocionalno nabijene situacije i aktivnosti. Konstrukt se odnosi na želju za doživljavanjem i razumijevanjem emocija kod sebe i drugih, te uključuje vjerovanje o tome da su emocije korisno sredstvo prilikom donošenja odluka i ponašanja. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti valjanost hrvatskog prijevoda Skale potrebe za emocijama (Maio i Esses, 2001). Osim ove skale, u svrhu utvrđivanja konstruktne valjanosti, primijenjene su i Skala emocionalne kompetentnosti UEK-15 (Takšić, 1998), Skala potrebe za spoznajom (Caccioppo, Petty i Kao, 1992), po jedna faceta svake od pet velikih dimenzija iz IPIP 300 (Galić, Jerneić i Parmač, 2008), te Skala privatne svijesti o sebi (Huić, 2009). Istraživanje je provedeno na uzorku od 311 sudionika, studenata različitih studijskih programa, širokog dobnog raspona (19 – 49 godina). U radu su prikazane psihometrijske karakteristike hrvatskog prijevoda Skale potrebe za emocijama, te su rezultati uspoređeni s podacima dobivenima na drugim uzorcima. Korelacije s ostalim instrumentima očekivanog su smjera i veličine, te govore u prilog konstruktnoj valjanosti ovog instrumenta.

potreba za emocijama; validacija

nije evidentirano