hrvatski

Škola kao prostor socijalne integracije: što se u Vukovaru promijenilo tijekom šest godina?

Godine 2007. navršilo se 10 godina od Erdutskog sporazuma, kojim je, između ostalog, regulirano pravo srpske manjine u hrvatskom Podunavlju na poseban oblik školovanja. On je u praksi razdvojio djecu prema etničkom principu u nastavu na hrvatskom i nastavu na srpskom jeziku i pismu, onemogućavajući djeci međuetnički kontakt i u sredini koja im je najprirodnija – školi. Organizacija školovanja srpske i hrvatske djece u Vukovaru odraz je viđenja različitih potreba većinske i manjinske zajednice, no ona se u praksi pretvorila u dvije jasno suprotstavljene težnje: asimilaciji ili segregaciji djece srpske nacionalnosti. Štoviše, sadašnji način školovanja onemogućava i djeci hrvatske nacionalnosti da usvoje multikulturnost kao oblik života zajednica, a neosporno je da djeca iz obje etničke grupe imaju sužene prilike za kontakt: etničke zajednice, naime, žive odvojenim životima, separirane unutar vlastitih grupa. Tijekom 2001. godine u Vukovaru je proveden terenski dio višegodišnjeg istraživanja stavova prema školovanju i međuetničkim odnosima na reprezentativnom uzorku učenika i učenica viših razreda osnovnih i srednjih škola (718), nastavnika nacionalne grupe predmeta (113) i roditelja (953). Isto je istraživanje ponovljeno 2007. godine, na uzorku od 703 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola u Vukovaru, 849 njihovih roditelja, te 88 nastavnika. U stavovima prema različitim aspektima školovanja registrirane su promjene koje možemo označiti kao približavanje stavova većine i manjine, no njihovo stvarno značenje i implikacije koje te promjene imaju ne mogu se razumjeti bez izravnog dijaloga dvije etničke zajednice, koji onda otvara i prostor za propitivanje je li postojeći način školovanja djece u Vukovaru najbolji moguć i u najboljem interesu djece. Naime, rezultati iz 2001. godine pokazuju da vukovarska djeca, za razliku od odraslih, pokazuju jasne tendencije međuetničke diskriminacije, te da imaju najnegativnije međuetničke stavove. Usporedni rezultati iz 2007. pokazuju da se dječji stavovi mijenjaju nabolje: međuetnički stavovi su manje negativni, a sklonost diskriminaciji manje izražena. Međutim, te se promjene događaju sporije nego kod odraslih. U izlaganju će se razmotriti implikacije registriranih promjena i mogućnosti škole kao socijalno integracijskog prostora.

Podijeljena zajednica; međuetnički odnosi; socijalna rekonstrukcija zajednice; škola i socijalne integracija

nije evidentirano