Ovom studijom nastojali smo rekonstruirati osobitosti splitske glazbene kulture u 20. stoljeću, njezine vrste, ishodišta i značenje u kontinuitetu, s težištem na institucionalno organiziranoj glazbenoj praksi i njezinoj povezanosti sa širim društvenim kontekstom. Pristup što ga je nametnuo tako postavljeni istraživački cilj obuhvaća predstavljanje glazbene stvaranosti u sklopu kulturne ali i političke povijesti izabrana vremena, čiji je rezultat u najvećoj mjeri i bila. U polju autonomnog, glazba do sredine 20. stoljeća gotovo da i nije postojala, jer se funkcionalno povezivala s oblicima svijesti i načinima življenja sredine čiju su zbilju obilježile mijene režima, stranačka trvenja vlasti i vladara, gospodarske, političke i kulturološke razlike ostavivši zamjetne tragove u njezinu povijesnome hodu. Stoga se pristup glazbi kao dijelu cjelokupnog društveno-političkog i kulturnog života činio jedino ispravnim. Predložena građa može se sagledati kao mozaična cjelina satkana od dijelova što predočuju mjesta i oblike muziciranja, djelovanjâ istaknutih skladatelja, institucija, izvoditeljskih sastava, amaterskih i profesionalnih glazbenih udruženja, školstva i organiziranih manifestacija putem kojih je glazba živjela u Splitu. Predstavljene forme glazbeno-povijesne stvarnosti prate se i uočavaju na nekoliko razina (prije svega vremenskoj i prostornoj), međusobno se kombiniraju (razina slojevitosti) i pretaču u sve egzaktniju profesionalizaciju glazbe i glazbenog života.

Znanost o umjetnosti