U ovom radu analiziraju se dosad postignute ciljane vrijednosti strategije zapošljavanja u starim i novim članicama EU. Ukazuje se na njene skromne i nedovoljne rezultate te na uzroke njene revitalizacije. U tom pogledu istražuje se i položaj Hrvatske ponude i potražnje za radom. Nekonkurentnost i nefleksibilnost hrvatskog tržišta rada utječe na smanjenje broja postojećih radnih mjesta, a sužava se i prostor za novo zapošljavanje. U tom smislu se hrvatsko tržište rada znatno razlikuje od tržišta rada Europske unije, jer ekonomiju Europske unije karakterizira proces fleksibilizacije i globalizacije sa naglaskom na poboljšanju uvjeta zapošljivosti. Problem zapošljivosti ukazuje na prisutnost udjela strukturne nezaposlenosti, koji se djelomično može smanjiti primjenom politika zapošljavanja. Temeljni cilj ovog rada je istraživanje primjene politika zapošljavanja i njihovih izdataka na području EU i RH te posebice pokazati i raspraviti nekoliko ključnih trendova. Da li se udio izdataka za politike zapošljavanja povećava s porastom broja nezaposlenih? Da li su posljednjih dvadesetak godina mjere aktivnih politika zapošljavanja u starim članicama EU pretežno usmjerene na obučavanje i usavršavanje? Te u kojoj su mjeri politike zapošljavanja u Hrvatskoj još uvijek značajno više usmjerene na pasivne mjere. U skladu s najnovijim trendovima na europskom tržištu rada u konačnici rad odgovara na pitanje kako pri tome razvijati novi koncept politika zapošljavanja na temelju uspješnih iskustva danskog modela fleksigurnosti.

Ekonomija