U četvrtak 2. prosinca 1813. izbila je oružana pobuna Ličkih i Ogulinskih krajišnika u utvrdi Zadar protiv francuskog zapovjedništva. Pobuna je uslijedila usred opsade koju je vodio austrijski general-bojnik Franjo barun Tomašić i pomogla je da se ta jaka i strateško važna utvrda brzo predaje. Nakon pada Zadra, Tomašić je nastavio svoj slavodobitni ratni pohod protiv Francuza u Dalmaciji okrunivši ga na kraju osvajanjem Dubrovnika i Kotora. Austrijska je vojska još 17. kolovoza prešla preko Save kod Zagreba i zatim u vrlo kratkom roku oslobodila bansku i karlovačku krajinu i vratiti ih pod nadležnost habsburškog vladara. Iako je njihova domovina već tijekom ljeta de facto bila odjeljena od Ilirskih pokrajina, brojni su se krajišnici i dalje nalazili u djelatnoj francuskoj vojnoj službi. Dio njih bio je raspoređen "nadomak" svoga doma kao posada po dalmatinskim utvrdama poput Zadra. Tu su dočekali vijest o velikom porazu cara Napoleona u Bitci naroda kod Leipziga 16.-19. listopada. Povratak Francuza na zapadnu obalu Rajnu najavio je početak definitivnog sloma Napoleonova Imperija. Događaj u Zadru u tom pogledu ne predstavlja zaseban slučaj. Ovo se izlaganje koncentriralo na uzroke krajiške pobune u Zadru, njezin rasplet te posljedice.

Povijest

Prošireno izlaganje sa međunarodnog znanstvenog skupa