Cilj: Opisati promjene odnosa prema bolesti kroz četverogodišnji rad grupne psihoterapije članova obitelji. U sklopu Programa rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja (RIPEPP) roditelji bolesnika oboljelih od psihotičnih poremećaja uključeni su, uz psihoedukacijske radionice, i u psihodinamsku grupnu psihoterapiju. Metode: Praćenje protokola seansi koje se bilježe po sjećanju nakon održanih grupa. Rezultati: Tijekom četverogodišnjeg rada s članovima obitelji opazili smo da je postupno došlo do promjene stava prema bolesti. U početku grupnog rada uočeno je neprihvaćanje bolesti, negacija te pomak problema prema van (npr. uzimanje droga). U drugoj fazi prorađuju se osjećaji srama (bolest kao narcistička povreda) i krivnje (bolest kao kazna) te teškoće suočavanja s ozbiljnošću i dugotrajnošću bolesti. Prepoznata je i treća faza rada u kojoj članovi grupe (roditelji) fokus pomiču s djece i njihovih poteškoća na sebe (počinje prorada tugovanja). Zaključak: Grupna klima koja se tijekom četverogodišnjeg rada u grupi stvorila pridonijela je postupnom prihvaćanju bolesti te time i promjeni odnosa prema djeci. Bolja uspostava granica stvara uvjete za separaciju najprije od grupe, a kasnije i od oboljelog člana.

Kliničke medicinske znanosti