Beckov upitnik depresije (Beck Depression Inventory) razvijen je 1961. godine i otada je jedan od najviše upotrebljavanih instrumenata za utvrđivanje težine depresije kod dijagnosticiranih bolesnika i za otkrivanje moguće depresije u normalnoj populaciji. Koristi se u mnogim zemljama diljem svijeta i provedena su mnoga istraživanja njegovih psihometrijskih svojstava i kliničke upotrebljivosti (Beck, Steer i Gargin, 19889 ; Steer, Beck i Garrison, 1986). Objavljivanje revidiranog trećeg i četvrtog izdanja DSM-a-IV uputilo je na potrebu razvijanja nove psihološke mjere depresije, koja će utvrđivati simptome u skladu s njegovim kriterijima. Kao odgovor na taj zahtjev, 1996. godine razvijeno je drugo izdanje Beckova upitnika depresije (Beck Depression Inventory - second edition ; BDI-II). BDI-II je indikator postojanja i jačine depresivnih simptoma, koji su u skladu s DSM-IV kriterijima, a ne instrument za specifikaciju kliničke dijagnoze. Cilj istraživanja je hrvatska standardizacija BDI-II upitnika na kliničkim pacijentima u Republici Hrvatskoj, te usporedba dobivenih kritičnih vrijednosti s vrijednostima njemačke, francuske i američke standardizacije. U istraživanju je sudjelovalo 339 pacijenata (157 muškaraca i 182 žene) iz kliničkih bolničkih centara u 5 gradova Republike Hrvatske (Zagreb, Dubrovnik, Slavonski Brod, Rijeka i Karlovac). Sudionicima su dijagnoze određene pomoću različitih psiholoških instrumenata ili na temelju procjene psihologa i psihijatra, što je omogućilo njihovo kategoriziranje u četiri skupine, prema težini simptoma. Dobiveni rezultati upućuju na visoku pouzdanost ovog instrumenta (Cronbachov alfa 0, 93). Prepoznatljiva interpretacija BDI upitnika sastoji se u određivanju kritičnih vrijednosti, prema kojima se određuje postojanje i stupanj depresivnosti ispitivanog pojedinca. Za utvrđivanje optimalnih kritičnih vrijednosti korištena je krivulja operativnih karakteristika primatelja (Gleitman, 1986). U praksi se kritične vrijednosti mogu promijeniti, ovisno o svrsi i cilju primjene BDI-II upitnika. Ako je svrha otkrivanje maksimalnog broja osoba s depresijom, tada kritična vrijednost treba biti niža kako bi se smanjio broj lažno negativnih procjena, iako se time povećava broj lažno pozitivnih pojedinaca. Kritične vrijednosti dobivene u ovom istraživanju razlikuju se od vrijednosti koje se predlažu u Njemačkoj i SAD-u, a preklapaju se s onima dobivenih u francuskoj standardizaciji.

Psihologija