I psiholozi i novinari imaju svoje etičke kodekse i oni su na razini kodeksa prilično podudarni. Međutim, teškoća i izazov svakog stručnjaka kojeg obavezuje etički kodeks je da se u konkretnim situacijama ponaša etično, odnosno da umije etičke principe primijeniti u svakodnevnoj praksi te da promišljajući o tome etička načela pojašnjava i produbljuje. Upravo je to ponukalo programski i organizacijski odbor 16. konferencije hrvatskih psihologa s temom „Psihologija-mediji-etika“ u Poreču 2008. godine da nakon održavanja konferencije izdaju publikaciju naslova „Psihologija-mediji-etika - Iskustva i promišljanja za bolju suradnju“ te je namijene psiholozima, novinarima, studentima tih struka, vlasnicima medija i stručnjacima koji se bave obrazovanjem. Osnovi je cilj knjige pružiti im podršku - u znanju, stavu i donošenju etični(ji)h odluka isticanjem prednosti dobre suradnje psihologa i medija, pojašnjavanjem važnosti medijske pismenosti te davanjem nekih praktičnih uputa o tome što mogu (bolje) učiniti u susretu ovih struka. Tekstovi devetnaest autora i autorica, sudionika konferencije, organizirani su u sljedeća poglavlja: Kolektivni voajerizam (predgovor), Osnovni sastojci i začini (uvod), 1. poglavlje: Nakon gašenja konferencije, pale se ideje (o posljedicama konferencije „Psihologija-mediji-etika“), 2. poglavlje: Oči širom zatvorene (o medijskoj pismenosti), 3. poglavlje: Za sigurno hodanje medijima (o poukama iz suradnje psihologa s medijima), 4. poglavlje: S ovu i s onu stranu medija (o poukama iz suradnje novinara s psiholozima) te 5. poglavlje: Novi mediji - rastuće nepoznato (o internetu i internautima kroz medij, tehnologiju i etičnost).

Psihologija

ISBN 978-953-191-395-9 (Naklada slap)