hrvatski

Strukturni i nestrukturni padeži u hrvatskom jeziku

Autor u radu pokazuje s kakvim se problemima susrećemo kada se pokuša odrediti koji su padeži u hrvatskom jeziku strukturni, a koji nisu. Nesporan je položaj subjektnoga nominativa, akuzativa izravnog objekta te genitiva kao dopune imenici unutar imenske skupine. Ti se padeži mogu jednoznačno odrediti kao strukturni. Nesporno je i to da su svi prijedložni padeži nestrukturni. Sporna je razredba tzv. objektnoga nominativa, subjektnoga genitiva i akuzativa te osobito besprijedložnoga dativa i instrumentala. Na tim se primjerima pokazuje da mjerila za određivanje strukturnih i nestrukturnih padeža koja je predložila E. Woolford (2006.) nisu ni teorijski neutralna ni dovoljna da bi se u konkretnim primjerima odredio položaj tih padeža. U mnogim slučajevima ne može se jednoznačno odrediti je li riječ o strukturnim ili nestrukturnim padežima jer postoje različiti opisi u kojima je sintaktički položaj istih imenskih skupina u strukturi različit, a nema ni suglasnosti oko toga mijenja li se pri promjeni strukture i tematska uloga imenske skupine ili samo njezin sintaktički položaj. Mjerila E. Woolford daju u različitim pristupima za isti padež u istoj konstrukciji različit rezultat. Prema jednom opisu mora se taj padež smatrati strukturnim, a prema drugome nestrukturnim padežom. Upitno je je li i samo razlikovanje strukturnih i nestrukturnih padeža teorijski neutralno ili je svojstveno samo nekim teorijama.

sintaksa; strukturni i nestrukturni padeži; hrvatski jezik; nominativ; genitiv; dativ; akuzativ; lokativ; instrumental

nije evidentirano