crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 49262

Časopis

Autori: Demonja, Damir
Naslov: Le chiese romaniche a tre navate in Istria e la loro importanza nell'ambito dell'architettura sacra Istriana
( Triple-Naved Churches in Istria and their Importance within Istrian Sacral Heritage )
Izvornik: Atti - Centro di ricerche storiche, Rovigno (0392-9493) 29 (1999); 151-197
Vrsta rada: članak
Ključne riječi: Istra; romanika; trobrodne crkve
( Istria; Romanesque; triple-naved churches )
Projekt / tema: 00200105
Izvorni jezik: ita
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Znanost o umjetnosti
URL cjelovitog teksta:
Google Scholar: Le chiese romaniche a tre navate in Istria e la loro importanza nell'ambito dell'architettura sacra Istriana
Napomene:
Trobrodne crkve imaju posebno mjesto u arhitekturi istočne obale Jadrana u 11. stoljeću. Riječ je o tipu koji navješćuje prijelaz od predromanike u romaniku, a glavno mu je obilježje dosljedno provođenje troapsidalnosti uvjetovano novim liturgijskim potrebama. Postojanje tog arhitektonskog tipa u Istri potvrđuje njezinu pripadnost općem razvojnom tijeku umjetnosti koji je u to doba obuhvatio cijelu istočnojadransku obalu. O tim crkvama postoji, u manjoj mjeri, sačuvana pisana dokumentacija, dok u većoj mjeri sadrže elemente stila i morfologije, te se tako pouzdano mogu datirati dajući smjerokaz u traženju datacija mnogobrojnijih manjih crkava. Na samom početku nalazi se crkva Sv. Martina u Svetom Lovreču koja izlazi iz regionalnih okvira kao najsjeverniji primjer internacionalne ranoromaničke arhitekture na istočnoj jadranskoj obali. Pouzdano se može pretpostaviti da je ona rezultat “imitacije” sličnih uzora iz susjednih centara gornjojadranskog bazena Italije. To potvrđuje dosljedno proveden troapsidalitet, i posebice, kapiteli, korintski s palmetnim ukrasom, slični onima iz Caorlea koji omogućavaju, uz freske starijeg sloja, sigurnu dataciju crkve Sv. Martina u prvu polovicu 11. stoljeća. Ta se crkva može smatrati, uz crkvu Sv. Mihovila u Kloštru, prvom nositeljicom romaničkih stilskih obilježja i vjesnicom novog razdoblja. Crkva Sv. Sofije u Dvigradu, ruševna, podrijetlo tlocrtnog oblika, pravokutnika s tri upisane polukružne apside, vjerojatno ima u sličnim karolinškim primjerima zapadnoeuropskog prostora, ali već razrađenima u Istri (npr. predromanička faza iste crkve). Način zidanja priklesanim kamenjem, srpasti lukovi portala, te klesarski oblikovani okrugli prozori zreloromanički su elementi koji crkvu Sv. Sofije mogu datirati na kraj 12. stoljeća. Značaj te crkve utoliko je veći što njezin tlocrtni oblik s tri upisane polukružne apside kontinuira iz predromanike, a kako je tip crkava s upisanim apsidama omiljen u romanici na istarskom prostoru, crkva Sv. Sofije je spomenik na kojem se može pratiti razvoj i kontinuitet tog tipa crkava. Crkva Sv. Marije u Vrsaru ima naglašen duboki kor na koji se nastavlja istaknuta polukružna apsida. Njezino podrijetlo treba tražiti u europskoj predromaničkoj arhitekturi. No čini se da, s obzirom da u Istri nema sličnih primjera, dolazi kao gotov proizvod, možda od strane redovnika koji je opslužuju. Vrijednost crkve Sv. Marije u Vrsaru je u tome što ona u stilskom pogledu i prema morfološkim elementima pokazuje karakteristike kasne romanike. Na to upućuju oblici prozora polukružnih otvora, u žbuci oblikovani srpasti lukovi arkatura, masivni kapiteli rezanih listova, tehnika zidanja. Duboki kor, jednostavnost, čistoća i strogoća arhitekture govore o prihvaćanju gotičke ideje prostora. Stoga je datacija crkve Sv. Marije na kraj 13. ili u rano 14. stoljeće, potvrđena i posljednjim arheološkim istraživanjima, opravdana i prihvatljiva. Grobljanska crkva Sv. Agate u Novigradu zanimljiva je s obzirom na rješenje istočnog dijela s tri istaknute polukružne apside. Njezina srednja apsida se nastavlja na svetište znatno izduženo izvan začelja crkvenog prostora, dok se bočne apside direktno nastavljaju na lađe. Uzore tlocrtnog oblika crkve Sv. Agate treba također tražiti u karolinškoj arhitekturi, tropasidalni završetak bi mogao biti iz predromaničkog doba. Te okolnosti otežavaju preciznu dataciju crkve, no zbog navedenih obilježja sigurno se može smatrati romaničkom građevinom. Dakle, premda za crkvu Sv. Agate u Novigradu postoje brojne pretpostavke o njezinom podrijetlu i nesuglasja o dataciji, ona svakako ulazi u krug proučavanih crkava predstavljajući primjer koji pokazuje poteškoće s kojima se susreće u analiziranju romaničke sakralne arhitektonske baštine Istre.



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4