hrvatski

Klasifikacija psiholoških mjernih instrumenata za utvrđivanje PTSP-a

Tijekom ukupne ljudske povijesti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) stoljećima se svodio samo na anegdotske opise. Tek s pojavom DSM-III 1980. poremećaj je konačno službeno opisan i uvršten u klasifikacijski sustav Američke psihijatrijske udruge, čime je ujedno postao dijelom svjetske psihopatološke teorije i prakse (Briere, 2004.). Nakon priznavanja PTSP-a, u dijagnostičkim nastojanjima da se dođe do što kvalitetnijih postupaka za njegovo prepoznavanje iskristaliziralo se da ga je moguće identificirati pomoću multifazičnih inventara općeg tipa kao što su npr. Minnesota Multiphasic Personality Inventory – MMPI/MMPI-2 , Personality Assessment Inventory – PAI ili Millon Clinical Multiaxial Inventory – MCMI-III, kao i niza drugih, ali zaredao je i razvoj instrumentarija ciljano usmjerenih samo na PTSP. Dijagnosticiranje PTSP-a može biti otežano nastojanjem osobe da pomoću navedene dijagnoze ostvari neku dobit ili rentu. Hrvatska su iskustva u tome poznata još od vremena nakon II. svjetskog rata, kada su se, između ostalih, i naši psihijatri morali angažirati u rješavanju problema tzv. 'jurišanata' (Betlheim i Lerotić, 2006 ; Klajn, 1955). Iskrivljavanje rezultata moguće je ne samo u slučaju dijagnosticiranja PTSP-a. Psiholozi se od toga štite tako da rabe instrumente koji sadrže 'ljestvice valjanosti'. Za utvrđivanje PTSP-a imamo nekoliko vrsta instrumenata. Jedno su različite ljestvice koje su razvijane za istraživačke potrebe, odnosno koriste se pretežito u epidemiološkim studijima i ne mogu se rabiti u diferencijalnokliničke svrhe. Drugo su ciljani inventari, kao što su npr. Trauma Symptom Inventory – TSI, koji sadrže ljestvice valjanosti namijenjene procjeni ispitanikove iskrenosti, što se drži temeljnom pretpostavkom da bi mogle biti razvijene do stupnja psihodijagnostičkog sredstva.

psihološki mjerni instrumenti; PTSP

nije evidentirano