hrvatski

Žrtve četnika u Hrvatskoj 1941.-1945. godine – sociološki aspekti (disertacija)

U radu se, u početku, daju i rezultati, odnosno kritički pregled rezultata dosadašnjih istraživanja, te pregled odnosa sociologije i antropologije, demografije, historiografije, međunarodnoga javnog prava, psihologije, statistike te viktimologije. U istraživanju je korištena dijelom originalna i nova opća metoda osobne identifikacije ljudskih gubitaka, a na temelju anketnih listova, odnosno pojedinačnih osobnih kartona svih stradalih od četnika 1941.-1945. u Hrvatskoj. Tako prikupljeni podaci pokazali su se dovoljnima za daljnja kvantitativna istraživanja. Činjenica da je utvrđeni broj stradalih od četnika relativno malen ništa, pak, ne mijenja na stvari, jer se zločini četnika, kao i ostalih počinitelja, ne mjere brojem stvarno stradalih nego i planiranim namjerama zločina. Stoga se u radu ne prikazuju samo sociološki i drugi asekti, odnosno strukture stradalih od četnika, nego i povijesni kontekst – uzroci i posljedice – njihova stradanja. Utvrđeni broj stradalih od četnika je 2849, a razvrstani su prema odrednicama anketnog lista te prikazani u slikama i tabelama te poimenično navedeni u popisu stradalih: a) od četnika su ponajviše – gotovo tri četvrtine žrtava – stradale osobe od 16 do 59 godina starosti; b) najviše ih je rođeno i stradalo (više od polovice) te prebivalo (više od dvije trećine) u Dalmaciji; c) muškaraca je stradalo više od tri četvrtine, a žena manje od četvrtine, s time da su u kategoriji borci potonje stradale samo među partizanima; d) udanih i oženjenih je više od polovice stradalih; e) među stradalima od četnika očekivano je najviše seljaka (više od tri petine), a neočekivano radnika (12 posto); f) slično je i sa socijalnim porijeklom stradalih: seljačkog je porijekla 87, a radničkoga osam posto; g) među stradalima najbrojniji su Hrvati (gotovo dvije trećine stradalih), potom Srbi (gotovo trećina stradalih) i ostali; h) slično vrijedi i za vjeroispovijest stradalih, odnosno za rimokatolike i pravoslavne, uz četiri posto agnostika i/ili ateista, dakle onih koji se odriču bilo koje vjeroispovijesti: i) od četnika je ponajviše stradalo osoba 1942. (gotovo trećina), potom 1943. i 1944. (u obje godine više od četvrtine), 1941. (11) i 1945. godine (tri posto stradalih), odnosno do kapitulacije Italije u rujnu 1943. stradalo ih je više od tri petine; j) ti se pokazatelji potvrđuju i u vezi s drugima aspektima tzv. strukture vremenske gustoće smrti: najviše stradalih (više od trećine) je u drugoj ratnoj godini, a potom (po više od četvrtine i točno četvrtina) u trećoj i četvrtoj te prvoj (13 posto stradalih) ratnoj godini; k) najviše je stradalih ubijeno (manje od trećine), potom strijeljano (28 posto) i zaklano (jedna petina stradalih); l) najbrojniji su, nadalje, isključivo četnički stradalnici (94 posto): žrtve četničkog terora (gotovo tri četvrtine), političke, sudske i vojne žrtve (gotovo jedna petina), žrtve pročetničkih elemenata i četničke žrtve rata (po jedan posto ukupno stradalih) – preostalih šest posto odnosi se na stradale djelovanjem četnika u zajednici s okupatorima i kvislinzima te drugima kolaboracionistima, odnosno na stradale od skupnih počinitelja; m) najviše stradalih – četiri petine – su nevine i nesudjelujuće, primjerice apolitične žrtve unutar civilnog stanovništva (79) i slučajne, odnosno nesmotrene ili nehatne žrtve (jedan posto), s time da su, u tom sklopu, ponajviše (više od polovice) stradali pojedinačno u naseljima ili njihovoj blizini, a potom u masovnim zločinima i/ili pokoljima (četvrtina) te kao žrtve rata (jedan posto); n) preostali stradali – njih 20 posto ili jedna petina – odnose se na opravdane žrtve, od kojih su najbrojnije vojne (14), a potom slijede političke (pet) i sudske (jedan posto ukupno stradalih od četnika).

Četnici; Stradali od četnika; Strukture stradalih; Sociološki aspekti stradalih; Drugi svjetski rat; Hrvatska

nije evidentirano