hrvatski

Moguće (kros)kulturalne implikacije obrambenog obrasca samoregulacije učenja

Istraživanja samoreguliranog učenja uglavnom su usmjerena na proaktivan obrazac samoregulacije. Taj obrazac uključuje proaktivna uvjerenja o kontroli (poput uvjerenja da se trudom može postići uspjeh), akademsku samoefikasnosti, strategije za poticanje procesa učenja (poput postavljanja ciljeva, reguliranja truda, upravljanje radom, vremenom i okolinom), proaktivne strategije učenja (poput ponavljanja i uvježbavanja, kontrole tijeka i ishoda učenja, elaboracije, organizacije, primjene i transformacije gradiva, kritičkog mišljenja) i proaktivne strategije suočavanja s neuspjehom (poput rješavanja problema). Navedena taksonomija komponenti samoreguliranog učenja bila bi dostatna kada bi svi učenici dijelili iste ciljne orijentacije u procesu učenja tj. kada bi svi bili usmjereni na učenje i napredak i relativno neosjetljivi na reakcije njihove socijalne okoline i moguće posljedice neuspjeha. U stvarnosti, mnogi su učenici u velikoj mjeri usmjereni samo na iskazivanje uspjeha, samozaštitu izbjegavanjem mogućnosti da se osramote ili na anti-akademske ciljeve koji uključuju samopromociju kroz omalovažavanje truda i školskih aktivnosti. Nedavno istraživanje na uzorku hrvatskih učenika (Lončarić, 2008) definiralo je i utvrdilo diskriminativnu valjanost obrambenog obrasca samoregulacije koji uključuje obrambena uvjerenja o kontroli (poput uvjerenja da vanjski čimbenici i inteligencija određuju uspjeh), ispitnu anksioznost, strategije za zaštitu samopoštovanja (poput samohendikepiranja, obrambenog pesimizma i vanjske atribucije neuspjeha), obrambene strategije učenja (poput usmjerenosti na minimalne zahtjeve učitelja i nepovezano memoriranje) i obrambene strategije suočavanja s neuspjehom (poput izbjegavanja, odustajanja, reinterpretacije, ignoriranja i ismijavanja problema). Razvoj modela obrambene samoregulacije učenja uključuje i važnu kros-kulturalnu hipotezu. Treba primijetiti da se taj pojam prvi put formulira i znatnije istražuje u našoj kulturalnoj sredini, pa se može pretpostaviti da su ti oblici samoregulacije znatno manje zastupljeni u sjeverozapadnim kulturama koje vrednuju preuzimanje odgovornosti za napredak i razvoj (stoga su i relativno zanemareni u istraživanju samoregulacije učenja) i znatno više zastupljeni u jugoistočnim kulturama koje karakterizira stavljanje naglaska na ponos i potrebu za obranom vlastitog samopoštovanja na račun napretka i transformacijskog razvoja kroz priznavanje vlastite odgovornosti za uspjeh, ali i neuspjeh. U istom kontekstu interpretirat će se i kulturalna specifičnost nekih neočekivanih pozitivnih učinaka obrambene samoregulacije na školski uspjeh.

samoregulirano učenje; strategije učenja; motivacija; kroskulturalni pristup

nije evidentirano