hrvatski

Spol i dob kao odrednice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje

Vještine samoregulacije učenja osnovni su preduvjet uspješnog cjeloživotnog učenja. U neformalnim i informalnim oblicima cjeloživotnog obrazovanja često su elementi motiviranja, nadzora, a ponegdje i vrednovanja prepušteni učeniku i zbog toga su mu potrebne iznimne vještine samoregulacije. Samoregulacija je važna i u ranim formalnim oblicima obrazovanja jer objašnjava razlike između učenikove stvarne izvedbe i izvedbe predviđene temeljem njegovih sposobnosti, neposredne obiteljske ili školske okoline i kvalitete poučavanja. Cilj ovog rada jeste empirijski provjeriti neke osobne i razvojne odrednice samoregulacije učenja u višim razredima osnovne škole. U istraživanju je sudjelovao 431 učenik (51 % djevojčica) od petog do osmog razreda (M=12, 52 ; SD=1, 13 ). Učenici su ispunili list s općim podacima i Skalu komponenti samoreguliranog učenja (Lončarić, 2007, 2008). Većina spolnih razlika bila je u skladu s prethodnim istraživanjima i modelima. Neki rezultati istraživanja vezani uz dobne razlike bili su iznenađujući utoliko što su stariji učenici (kod kojih možemo očekivati veći stupanj razvoja interpersonalnih, kognitivnih i metakognitivnih vještina i sposobnosti) postigli lošije rezultate na cijelom nizu komponenti samoreguliranog učenja. Iako se dio nalaza može povezati s pubertetskim promjenama i specifičnostima rane adolescencije, treba se zapitati jesu li nastavnici spremni i osposobljeni poticati samoregulirano učenje i barem ublažiti očigledno opadanje akademske samoregulacije u višim razredima osnovne škole.

razvoj; samoregulacija; cjeloživotno obrazovanje; učenje

nije evidentirano