Postojanost Schiffovih baza s obzirom na prisustvo vode jako varira. Neke Schiffove baze mogu se prekristalizirati iz vode ili mogu nastati u vodenom mediju dok su mnoge druge izrazito nestabilne u prisutnosti vode i ne mogu nastati, čak niti ako je voda u reakcijskoj smjesi prisutna samo u tragovima. Sklonost Schiffovih baza k hidrolizi je od velikog značaja pri određivanju eksperimantalnih uvjeta priprave tih spojeva i najčešći je uzrok vrlo niskih iskorištenja reakcija iminske kondenzacije [1]. U ovome radu izučavane su Schiffove baze izvedene iz 2-hidroksi-1-naftaldehida, salicilaldehida i tereftaldialdehida. Kondenzacijom s 2- i 3- aminopridinom dobivene su odgovarajuće baze dok su kondenzacije sa 4-aminopiridinom rezultirale neočekivanim produktima. Razlika u postojanosti Schiffovih baza izvedenih iz aminopidinâ i osjetljivost na uvjete pokusa priprave uočena je također pretraživanjem literature i baze strukturnih podataka [2], [3]. Svi pripravljeni spojevi opisani su metodama FTIR spektroskopije i difrakcije rentgenskih zraka na praškastom uzorku. Termička svojstva ispitana su termogravimetrijom i diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom u struji dušika. Također, napravljeni su pokusi neizotermne kristalizacije radi ispitivanja termičke postojanosti. Za spojeve kojima su dobiveni jedinični kristali određena je kristalna i molekulska struktura metodom rentgenske difrakcije na jediničnom kristalu.

Kemija