hrvatski

Legenda o svetom Antunu opatu u hrvatskoglagoljskoj književnosti

Svetoga Antuna opata, osobito omiljenoga u Hrvatskom primorju i Istri, Branko Fučić spominjao je u mnogim radovima. U knjizi Terra incognita (Zagreb, 1997.) objavio je esej Sveti Anton od praščića, u kojemu je dao Antunov ikonografski opis i objasnio svetačke atribute. Legende o Antunu opatu nalaze se i u srednjovjekovnoj hrvatskoglagoljskoj književnosti. Hagiografska književna tradicija o Antunu opatu vrlo je stara i bogata, a započinje grčkom Antunovom legendom, koju je ubzo nakon svečeve smrti (4. st.) napisao aleksandrijski biskup Atanazije. Taj je životopis preveden na latinski i orijentalne jezike i postao je glavni hagiografski izvor za brojne srednjovjekovne verzije i obrade. Na svečev blagdan, 17. siječnja, u mnogim hrvatskoglagoljskim brevijarima iz razdoblja od 14. stoljeća do 1561. godine nalazi se prijevod tzv. Legende iz Patrasa (Bibliotheca Hagiographica Latina. Novum supplementum, 610h), jedne od rijetkih zapadnih verzija Antunove legende. Ona je djelo anonimnoga autora iz 10. stoljeća, potvrđena je u više latinskih izvora i u prijevodima na zapadnoeuropske jezike. Sadrži ikonografski motiv priče o palestinskome kralju, koji je postao popularan u likovnim obradama tek u 15. stoljeću. Lik Antuna opata nalazi se i u legendi o prvom pustinjaku Pavlu, koja je potvrđena u više hrvatskih srednjovjekovnih tekstova.

sveti Antun opat, Legenda iz Patrasa, Legenda de Patras, hrvatska srednjovjekovna književnost, glagoljski brevijari

nije evidentirano