Retrovirusne infekcije najčešće su uzrok trajnog zaražavanja mačaka, što obično vodi do teške kliničke slike, nakon dugog perioda prividno dobrog zdravstvenog statusa mačke. Retrovirusi su vrlo nestabilni u okolišu, pa je izravan kontakt mačaka ključan za prenošenje infekcije. Kod FIV-a je to ugriz, a kod FeLV-a međusobni suživot mačaka. Integracija provirusne DNA u genom stanice domaćina s vremenom će uzrokovati tešku kliničku sliku okarakteriziranu imunosupresijom, sekundarnim infekcijama, razvojem tumora, anemijom i ostalim promjenama u krvnoj slici. Dijagnostika ovih bolesti važan je korak u sprečavanju daljnjeg širenja bolesti. Kod FeLV-a identifikacija zaraženih mačaka temelji se na otkrivanju antigena, a kod FIV-a na otkrivanju protutijela. Sve mačke trebale bi biti pretražene, a otkrivanje i odvajanje zaraženih temelj je prevencije novih infekcija. Niti jedan test nije u potpunosti pouzdan, pa bi ga trebalo interpretirati u skladu sa pacijentovim zdravljem i čimbenicima rizika. Testom se otkriva samo infekcija, ne i klinička bolest, a zaražene mačke mogu živjeti mnogo godina. Odluku o eutanaziji nikada ne bi trebalo donositi samo na temelju prisutnosti infekcije. Uz odgovarajuće liječenje i pravilnu njegu, zaražene mačke mogu doživjeti duboku starost. Većina je ljekova, poput antivirusnih pripravaka, imunomodulatora, ali i drugih, još uvijek u fazi istraživanja i usavršavanja s ciljem konačnog pronalaska učinkovite terapije. U svijetu postoji cjepivo za obje bolesti, no odluku o cijepljenju trebalo bi razmotriti i temeljiti na dobi životinje i postojanju rizika od infekcije, s obzirom na učinkovitost samog cijepljenja i opasnosti koje sa sobom nosi. S obzirom na veliki broj istraživanja koji postoji o retrovirusnim bolestima mačaka, cilj je ovoga rada prikaz najnovijih spoznaja o njihovoj dijagnostici, liječenju i profilaksi, kako bi u svakodnevnoj praksi poslužili doktorima veterinarske medicine.

Veterinarska medicina