hrvatski

Povezanost kinezioloških aktivnosti u slobodnom vremenu i motoričkih sposobnosti učenika srednje školske dobi

Kineziološka aktivnost u slobodno vrijeme pretpostavka je zdravstvenog boljitka kod djece i mladih. Redovita i kontinuirana tjelesna aktivnost podiže razinu motoričkih sposobnosti i pretpostavka je optimalnog rasta i razvoja. Cilj je istraživanja utvrđivanje povezanosti kinezioloških aktivnosti u strukturi slobodnog vremena učenika srednje školske dobi i razine njihovih motoričkih sposobnosti. Uzorak ispitanika obuhvaćao je učenike koji teritorijalno pripadaju urbanom području Sisačko-moslavačke županije te žive i školuju se u gradovima Petrinji i Sisku. Za provođenje ovog istraživanja korišten je stratificirani uzorak učenika i učenica od 5. do 8. razreda osnovnih škola. Dob učenika kretala se od 11 do 14 godina. Ukupan broj učenika koji je sudjelovao u istraživanju je 847, od toga 413 djevojčica i 434 dječaka. Uzorak varijabli u istraživanju sastojao se od 15 testova motoričkih sposobnosti, 2 mjere morfoloških karakteristika te anketnog upitnika o načinu provođenja slobodnog vremena učenika i količini vremena koju provedu u određenoj aktivnosti. Na osnovi dobivenih i analiziranih rezultata može se zaključiti da postoji djelomična značajna povezanost između tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i razine motoričkih sposobnosti učenika srednje školske dobi te se ona razlikuje po dobi učenika. Analiza rezultata ukazala je na postojanje statistički značajne razlike između djevojčica i dječaka u motoričkim sposobnostima te da postoje značajne razlike u motoričkim sposobnostima s obzirom na dob ispitanika. Sudjelovanje u kineziološkoj aktivnosti u slobodno vrijeme u trajanju od najmanje 60 minuta dnevno prakticira 76% dječaka i 60% djevojčica. Kod učenika oba spola utvrđeno je da su ispitanici imali normalne vrijednosti prosječnog indeksa tjelesne mase te da ne postoje značajne razlike između ispitanika s obzirom na njihov spol i dob. Utvrđeno je postojanje negativne korelacije između indeksa tjelesne mase (ITM) i sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti te se može zaključiti da provođenje više vremena u nekoj kineziološkoj aktivnosti smanjuje vrijednosti indeksa tjelesne mase (ITM). Analiza rezultata ukazuje na statistički značajne razlike u korištenju nekinezioloških sadržaja u slobodno vrijeme između subuzoraka učenika definiranih prema spolu i dobi. Dobiveni rezultati istraživanja bit će osnova za planiranje budućih akcija i mjera odgojno obrazovnih institucija, šire društvene zajednice i samih roditelja da prihvate tjelesnu aktivnost djece u slobodno vrijeme kao temelj za stvaranje zdrave i radno sposobne populacije.

slobodno vrijeme; kineziološka aktivnost; osnovna škola; učenici; motoričke sposobnosti; indeks tjelesne mase

nije evidentirano