Dijagnostika FIV-a i FeLV-a proučavana je već dugi niz godina i razvijene su različite metode dijagnostike koje se i dalje usavršavaju i provjeravaju. U prošlosti se za rutinsku dijagnostiku koristila izravna imunofluorescencija koja je danas zamjenjena brzim dijagnostičkim testovima koji se temelje na principu imunoenzimnog testa. Budući da su moguće pojave lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata ovakvih testova, u svrhu provjere njihove specifičnosti i osjetljivosti načinjena su mnoga istraživanja s kontroverznim rezultatima. Cilj ovog rada bio je na uzorcima pune krvi 30 mačaka odrediti specifičnost i osjetljivost komercijalnih brzih dijagnostičkih testova (FASTest FeLV i FASTest FIV) usporedbom dobivenih rezultata s rezultatima molekularne pretrage za dokaz provirusne DNA. Rezultati istraživanja pokazali su da je osjetljivost brzog dijagnostičkog testa FASTest FeLV iznosila 88.9% dok je specifičnost bila 90.0%. Osjetljivost brzog dijagnostičkog testa FASTest FIV iznosila je 100.0%, a specifičnost 46.2%. Navedeni rezultati dokazuju da je brzi dijagnostički test FASTest FeLV zadovoljavajući kao orijentacijska metoda dijagnostike u kliničkoj praksi. Zbog ipak nedostatne osjetljivosti i specifičnosti pozitivne i negativne rezultate nužno je dodatno provjeriti molekularnom metodom ukoliko ne odgovaraju epizootiološkim podatcima i kliničkoj slici. Brzi dijagnostički test FASTest FIV može se koristiti s visokom pouzdanošću u kliničkoj praksi za isključivanje infekcije virusom imunodeficijencije mačaka, ali zbog niske specifičnosti (46.2%) svaki pozitivan rezultat obvezno je dodatno provjeriti molekularnom metodom.

Veterinarska medicina